“Kibernetički organizam” duga je verzija poznatijeg izraza “kiborg”, samoregulirajući organizam koji sadrži kombinaciju prirodnih i umjetnih komponenti. Kibernetički se organizmi često pojavljuju u fikciji, kao iu filozofskim istraživanjima ove teme. Često su kiborzi predstavljeni u distopičnim kontekstima, za koje se smatra da su izraz nelagode našeg društva zbog oslanjanja na tehnologiju i želje da se vrati u „prirodnije“ stanje.
Prema nekim definicijama i analizama mnogih mislilaca na tu temu, ljudi su već kibernetički organizmi. Svjedočite koliko smo već usko povezani s tehnologijom – jednostavni alati kao što su olovka i papir, naočale ili naprednije medicinske proteze kao što su elektrostimulatori srca mogu se smatrati ranim navjestiteljima prijelaza čovječanstva u kibernetičkiji oblik. Futuristi kao što je Ray Kurzweil tvrdili su da ćemo u nadolazećim desetljećima neizbježno postati još kibernetičniji i prihvatiti spajanje biologije i tehnologije.
Iskustvo javnosti s kibernetičkim organizmima uglavnom je bilo u kontekstu fikcije, poput TV serije Čovjek od šest milijuna dolara i serijala filmova Ratovi zvijezda i Terminator. Ali treba priznati da je sve veća kiborgizacija čovječanstva svuda oko nas i da se milijuni, ako ne i milijarde dolara ulažu u istraživanja za stvaranje kibernetičkih organizama. Često “kibernetičke” komponente tijela kao što su kohlearni implantati zadovoljavaju osnovne ljudske potrebe, poput potrebe da čujemo.
Česta etička rasprava koja se pokreće u kontekstu kibernetičkih organizama je podjela između terapije i poboljšanja. Predsjedničko vijeće za bioetiku, na čelu s Leonom Kassom, objavilo je 2003. knjigu pod naslovom Beyond Therapy u kojoj je kritiziralo ono što oni vide kao pretjeranu kiborgizaciju čovječanstva i potrebu za ograničenjima. Knjiga ekologa Billa McKibbena pod naslovom Dosta iznosi slične argumente.
Kontroverza oko toga treba li se čovječanstvo unaprijediti tehnologijom i transformirati u kibernetičku rasu vjerojatno će biti jedno od najvećih pitanja 21. stoljeća.