Raketa Saturn V bila je raketa koja je čovjeka dovela na Mjesec i doslovno potaknula Sjedinjene Države u prvi plan svemirske utrke. Ova legendarna raketa pokretala je brojne misije Apollo na Mjesecu, zajedno sa Skylab One, a brojni modeli mogu se vidjeti izloženi u muzejima zrakoplovstva diljem Sjedinjenih Država, zajedno s komponentama raketa Saturn V i raznim prototipovima.
Ovu raketu razvio je Wernher Von Braun, znanstvenik koji se smatra jednim od najboljih raketnih znanstvenika 20. stoljeća. Von Braun je nadzirao nekoliko državnih izvođača u dizajnu i razvoju rakete Saturn V, uključujući IBM, Boeing, Douglas Aircraft Company i North American Aviation. Program je dobio raskošna sredstva od vlade Sjedinjenih Država, koja je željela osigurati da ostane na čelu istraživanja svemira.
Saturn V korišteni su za misije između 1967. i 1973. godine. Ova raketa je bila među najvećim i najmoćnijim ikad korištenim za svemirske misije, a sastojala se od tri odvojena stupnja, od kojih je svaki pokretan tekućim gorivom, i kontrolne ploče. Potpuno sastavljena sa svojim nosivim teretom, raketa je bila visoka 363 stope (111 metara), zahtijevajući posebnu infrastrukturu i podršku samo da bi se sastavila i pripremila za lansiranje. Na poznatim slikama Apollo misija prije lansiranja, najveći dio tijela letjelice zapravo je raketa Saturn V.
Višestupanjske rakete dizajnirane su tako da dopuštaju da se svaki stupanj rakete spusti jer više nije potreban. Ovo je povoljno iz nekoliko razloga. S višestupanjskim raketama moguće je projektirati različite motore za različite stupnjeve, što može učiniti raketu učinkovitijom i osigurati da je pravi motor dostupan za pravi zadatak. Razvijanje stupnjeva također omogućuje raketi da spusti višak težine kako se gorivo u svakoj fazi troši, što povećava učinkovitost.
S obzirom na složenost i troškove koji su uključeni u konstrukciju rakete Saturn V, neki ljudi mogu biti iznenađeni kada saznaju da je to bio potrošni sustav za lansiranje, što znači da su komponente dizajnirane za jednokratnu upotrebu, a stupnjevi nisu oporavljeni nakon što su pali dalje od rakete. To je jedan od razloga zašto je svemirski program bio tako skup, jer je svako lansiranje zahtijevalo ogromna ulaganja vremena, talenta i sredstava. Međutim, potrošnja je također omogućila istraživačima da redizajniraju raketu kako bi primili nove podatke svaki put kada bi nova raketa Saturn V bila naručena.