Narod dužnik je zemlja iz koje više dolara teče iz zemlje nego u zemlju. Kada neka zemlja tabelira svoju evidenciju svih monetarnih transakcija između nje i drugih zemalja, negativna bilanca plaćanja (BOP) ukazuje da je zemlja dužnik. Općenito, negativan platni promet nastaje kao rezultat trgovinskih deficita, ograničenih stranih ulaganja u domaća poduzeća ili prekomjernog ulaganja zemlje u strana poduzeća. Ključni element platnog bilansa je bilanca trgovine (BOT), koja monetarno odražava razliku između novca plaćenog za uvoz i novca primljenog za izvoz. Trgovinski deficiti, kada uvoz zemlje premaši njezin izvoz, mogu rezultirati devalvacijom valute dužničke države ako strane zemlje koje drže značajnu količinu valute zbog trgovine počnu je rasprodati.
Zemlje klasificiraju BOP transakcije kao zaduženja ili kredite, pri čemu su odljevi zaduženja, a priljevi krediti. BOP se dalje dijeli na financijski račun, tekući račun i kapitalni račun. Tekući račun bilježi tekući prihod, robu, usluge i jednostrane transfere nacije. Neto odljev vrijednosti s tekućeg računa karakterizira naciju dužnika. Država dužnik može odlučiti uložiti novac u inozemstvo kako bi promicala gospodarski rast i produktivnost, što će dovesti do deficita tekućeg računa, ali takva će država razviti opterećujući deficit ako svoje dugove koristi za potrošnju umjesto da poveća svoj bruto domaći proizvod (BDP).
Na primjer, država dužnik može namjerno ostvariti deficit za kupnju uvoza koji osigurava sirovine za gotove proizvode koje će država izvoziti. U ovoj situaciji, nacija se privremeno zadužuje kako bi u konačnici potaknula izvoz, čijom prodajom će se otplatiti dug i povećati nacionalni dohodak. Nadalje, država može ulagati u inozemstvo s ciljem generiranja budućih koristi u prihodima od ulaganja. Nedostaci također mogu biti posljedica povećanja dividendi zbog stranih ulagača. U tim situacijama, nedostatak pokazuje snažno gospodarstvo u zemlji koja provodi agresivnu strategiju rasta.
Kada se nacija upusti u loše financijsko planiranje, vlada dužničke države može potrošiti više nego što prima. Nekontrolirana vojna potrošnja ili potrošnja na prava udaljavaju resurse od ekonomske proizvodnje. Stanovništvo možda troši novac na skupi uvoz dok nacionalni BDP posustaje. U takvim okolnostima, deficit tekućeg računa predznak je problematične ekonomije.