Advekcija je opći pojam koji se odnosi na gibanje tekućine. To jednostavno znači prijenos materijala, energije ili svojstva poput temperature ili vlage kretanjem tekućine – to može biti tekućina ili plin. Pojam, međutim, može imati niz specifičnijih značenja ovisno o kontekstu. Najčešće se koristi u području meteorologije, gdje se obično odnosi na kretanje topline ili vlage. U oceanografiji se koristi za opisivanje prijenosa topline, otopljenih tvari – poput soli ili suspendiranog materijala oceanskim strujama.
Iako, u kontekstu topline, može doći do preklapanja između ta dva pojma, advekcija se obično smatra različitom od konvekcije i općenito se smatra da se odnosi na uglavnom horizontalno kretanje. Primjer bi bio prijenos topline na daljinu strujanjem zraka. Konvekcija, s druge strane, obično znači uglavnom okomito kretanje tekućine kao odgovor na zagrijavanje ili hlađenje površine.
Advekcija može biti pozitivna ili negativna s obzirom na svojstvo koje se advektira. Gdje je smjer vjetra od viših prema nižim vrijednostima za svojstvo, kaže se da je advekcija pozitivna, jer će povećati vrijednosti niz vjetar. Suprotno tome, smjer vjetra od nižih prema višim vrijednostima rezultira u negativnom obliku, što smanjuje vrijednosti niz vjetar. U kontekstu temperature, vjetar koji puše iz toplijeg područja će prenositi topli zrak, povećavajući temperaturu, dok će vjetar iz hladnije regije snižavati temperaturu. Ovi scenariji se mogu nazvati advekcijom topline i hladnoćom advekcijom.
U vremenskoj prognozi iznimno je važno voditi računa o advekciji. Može se nacrtati karta koja prikazuje, na primjer, raspodjelu temperature. Linije poznate kao izoterme povezale bi točke jednake temperature, a meteorolozi mogu koristiti kartu da predvide sve vjerojatne promjene temperature za određeno područje iz odnosa između izoterme i smjera vjetra. Tamo gdje vjetar, često označen strelicama, prelazi izoterme, može se očekivati porast ili pad temperature, ovisno o tome da li vjetar struji iz toplijeg ili hladnijeg područja. Ako je smjer vjetra paralelan s izotermama, ne bi se očekivala promjena temperature.
Vlaga ili vlaga također se mogu prenositi kretanjem zraka, a to je važno za predviđanje naoblake, oborina i magle. Tamo gdje dolazi do strujanja zraka iz područja s visokom vlagom – na primjer, toplog oceana – može se očekivati da će proizvesti oblake i oborine. To je osobito slučaj ako je lokalni topografija prisiljen na podizanje zraka na hladniju razinu, što je fenomen poznat kao orografska kiša. Tipičan primjer bi bio vjetar koji puše s oceana preko niza obalnih planina: vlažan zrak se prisiljava da se diže i hladi se dok se diže, uzrokujući kondenzaciju vodene pare u kapljice, stvarajući oblake koji mogu dovesti do kiše. Kada se vlažni zrak koji se odvuče ispod svoje točke rosišta hladnom površinom, može nastati advekcijska magla.