Kontinent je velika kopnena masa definirana konvencijom. Trenutno ih na Zemlji ima sedam, a to su prema veličini: Australija, Europa, Antarktik, Južna Amerika, Sjeverna Amerika, Afrika i Azija. Svi su naseljeni, iako Antarktik ima samo oko 4,000 stanovnika tijekom ljeta i 1,000 tijekom zime. Prema posljednjim procjenama, populacija Australije je otprilike 22.6 milijuna; Europa, 739 milijuna; Južna Amerika, 387.4 milijuna; Sjeverna Amerika, 528.7 milijuna; Afrika, 1 milijarda; i Azija, 4.1 mlrd. Ukupna svjetska populacija je preko 6.9 milijardi.
Kontinenti su se formirali tijekom stotina milijuna godina kroz takozvane događaje orogeneze (“rođanja stijene”), gdje vulkansko žarište izlijeva stotine tisuća kubičnih kilometara lave, koja se hladi stvarajući kraton, veliki sloj stijene. Rubovi kratona imaju tendenciju da budu poplavljeni, stvarajući kontinentalni pojas, koji se naglo spušta u duboko more. Područje koje pokrivaju varira tijekom geološkog vremena, kako se Zemljini ledeni pokrivači tope i ponovno smrzavaju. Prije više od 40 milijuna godina, jedva da je bilo ledenih ploča na planetu, a svjetska razina mora bila je otprilike 230 stopa (70 metara) viša. Prije samo 10,000 godina, tijekom posljednjeg ledenog doba, kada su ledene ploče prekrivale veći dio sjeverne hemisfere, mora su bila oko 120 stopa (35 metara) plića, otvarajući područja kopna kao što su Sjeverno more, Floresov tjesnac i Bering tjesnac.
Kontinenti plutaju na plaštu ispod, napravljenom od pregrijane stijene plastične teksture. Tijekom geološkog vremena, ove kopnene mase se pomiču, raspadaju se i reformiraju u nečemu što se zove superkontinentalni ciklus. Ovo je ciklus u kojem se zemlja naizmjenično spaja u jedan divovski superkontinent i raspada na fragmente. Posljednji superkontinent, Pangaea, postojao je prije oko 250 milijuna godina. U sljedećih 250 milijuna godina očekuje se da će se kontinenti ponovno spojiti u divovsku masu koja je nazvana Pangea Ultima.
Stijena koja čini ove kopnene mase mnogo je starija od oceanskog dna između njih. To je zato što se oceanska kora stalno povlači u područja poznata kao zone subdukcije, gdje se kora topi i vraća u plašt. U područjima u središtu oceana poznatim kao riftne doline, magma izlazi iz plašta, stvarajući novu zemlju. Dakle, oceansko dno je staro samo 50-100 milijuna godina, dok kopnena kora može biti stara čak 4 milijarde godina.