Strateška obrambena inicijativa (SDI) bio je nacionalni program obrane od balističkih projektila za Sjedinjene Države koji je pokrenut govorom predsjednika Ronalda Reagana 23. ožujka 1983. Reagan je rekao: „Pozivam znanstvenu zajednicu koja nam je dala nuklearno oružje da pretvorimo svoje veliko talente za stvar čovječanstva i svjetskog mira: dati nam sredstva da ovo nuklearno oružje učinimo nemoćnim i zastarjelim.” Ovo se naziva govorom o “Ratovima zvijezda”, jer se u početku smatralo znanstvenom fantastikom i bacanjem novca. Strateška obrambena inicijativa je na kraju postala poznata kao kolokvijalno kao Ratovi zvijezda.
SDI je 1993. godine zatvorio predsjednik Bill Clinton, a zamijenila ga je Organizacija za obranu od balističkih projektila (BMDO), stavljajući veći naglasak na regionalnu, a ne nacionalnu proturaketnu obranu. Tijekom 10 godina, Strateška obrambena inicijativa potrošila je 25 milijardi američkih dolara na istraživanje i testiranje, ali nikada nije postigla svoj cilj proizvodnje pouzdanog proturaketnog sustava. Da li je SDI ikada trebao biti pokrenut, bila je iznimno kontroverzna i politizirana tema u to vrijeme, a ostaje i danas.
Početni poticaj za SDI bio je kada je Reagan čuo da je znanstvenik iz Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore, Peter L. Hagelstein, dizajnirao rendgenski laser s pogonom na nuklearnu eksploziju. Nacionalni stratezi zamišljali su zavjesu od takvih lasera, u početku postavljenu na projektile, a zatim na satelite, kao neprobojni zid za zaustavljanje svih nadolazećih balističkih projektila. Međutim, kada je ovaj dizajn zapravo testiran, samo tri dana nakon govora iz Ratova zvijezda, bio je totalni promašaj.
No, SDI se nije bavio samo dizajnom rendgenskog lasera, već su se tijekom sljedećeg desetljeća razmatrali i istraživali brojni drugi pristupi. Kemijski laser MIRACL (Mid-Infrared Advanced Chemical Laser) izgrađen je 1985. godine i korišten za uspješno obaranje Titan boostera tijekom testa. Istraživanja hiperbrzinskih željezničkih topova dovela su do poboljšanja tehnologije, ali ništa što bi moglo spriječiti roj nadolazećih sovjetskih projektila. Sustav svemirskih mini projektila veličine lubenice pod nazivom Brilliant Pebbles nazvan je “krunskim postignućem Strateške obrambene inicijative”, iako nikada nije raspoređen, a projekt je otkazan 1994. godine.
Suvremeno mišljenje o uspjehu SDI-a je mješovito. Zagovornici kažu da je program rezultirao mnogim važnim tehnološkim dodacima, kao što su borbeni laseri i kamere za satelite. Neki čak idu tako daleko da kažu da se raspad Sovjetskog Saveza može pripisati strahu od Strateške obrambene inicijative. Kritovi kažu da je cijeli program bio neizvediv od početka, a novac bi bilo bolje potrošiti na individualno ciljane projekte izvan okrilja programa proturaketne obrane. Nacionalna istraživanja proturaketne obrane Sjedinjenih Država nastavljaju se i danas, a testovi su pokazali ograničen uspjeh. U najboljem slučaju, takvi sustavi vjerojatno bi oborili ne više od nekoliko desetaka projektila, dok bi u pravom nuklearnom ratu bile lansirane stotine ako ne i tisuće nuklearnih projektila. Možda će istraživanje na kraju proizvesti vrlo sposoban proturaketni sustav, ali taj dan još nije došao.