Programe vjernosti pokreću tvrtke s dva glavna cilja: dobivanje informacija o potrošačkim navikama kupaca i aktivno njegovanje lojalnosti među kupcima kako bi se osiguralo da oni i dalje štite poslovanje. Iako neke tvrtke mijenjaju ove prioritete, gornja hijerarhija vrijedi za većinu.
Mnogi programi vjernosti nude trajni popust (kao što je 10%) u određenom vremenskom razdoblju — možda godinu dana, možda tijekom cijelog poslovanja. Drugi nude popust nakon što se ispune određeni kriteriji. Na primjer, može dati pravo kupcu na popust od 20% na jednu kupnju nakon što potroši 200 USD (USD) u tvrtki. Drugi pak nude bodove koji se potom mogu iskoristiti za proizvode koji mogu, ali ne moraju biti izravno povezani s poslovanjem.
Kartice vjernosti najčešći su oblik takvih programa koji se danas nalaze u cijelom svijetu. U Sjedinjenim Državama gotovo 75% potrošača ima barem jednu karticu, a više od trećine svih kupaca ima dvije ili više. Veliki lanci supermarketa gotovo svi imaju kartice vjernosti, također poznate kao nagradne kartice ili kartice pogodnosti. Ovi programi supermarketa obično djeluju tako što nude popust na određene proizvode, obično označene u cijeloj trgovini, onima koji imaju karticu. U zamjenu za ovaj popust, kupci daju trgovini pristup detaljnim potvrdama o svojim kupovnim navikama u trgovini, dopuštajući poduzeću da bolje zadovolji njihove potrebe i izgradi kupnju proizvoda i popuste kako bi zadržao svoje najprofitabilnije kupce.
Neke od prvih programa vjernosti uveli su zračni prijevoznici 1970-ih u obliku milja čestih putnika. U tim programima, korisnik skuplja bodove leteći zračnom linijom, a zatim može unovčiti bodove u zamjenu za karte, nadogradnje ili čak pogodnosti treće strane. U prošlosti su mnoge tvrtke koje nisu zrakoplovne tvrtke kombinirale vlastite programe vjernosti s programima zračnih prijevoznika, nudeći milje za česte putnike u zamjenu za sve, od korištenja telefona do kupnje benzina.
Ovi su programi iznimno postali popularni u posljednjih 15 godina, dobrim dijelom zahvaljujući razvoju kulture prava, u kojoj potrošači smatraju da zaslužuju poseban tretman. Poduzeća su to iskoristila prilikom osmišljavanja svojih programa, često nudeći pogodnosti koje malo koštaju, ali nose sa sobom pretpostavljeni prestiž, kao što je pristup linijama koje se brže kreću ili posebnim parkirnim mjestima.
U konačnici, uspjeh programa vjernosti ovisi o tome koliko dobro tvrtka koristi podatke koje prikupi za daljnje usavršavanje svojih politika. Mnoga poduzeća pronalaze malu dobit u svojoj upotrebi, dok druga pripisuju velik dio svog financijskog uspjeha dobro izvedenom korištenju takvih programa.