Zeleno gorivo, također poznato kao biogorivo, vrsta je goriva destiliranog iz biljnih i životinjskih materijala, za koje neki vjeruju da je ekološki prihvatljivije od široko rasprostranjenih fosilnih goriva koja pokreću većinu svijeta. U očajničkoj potrazi za alternativnim izvorima energije, zeleno gorivo je evoluiralo kao moguća opcija goriva dok svijet crpi svoje izvore fosilnih goriva. Kritovi sugeriraju da je izraz “zeleno gorivo” pogrešan, jer prerada usjeva u biogorivo zapravo stvara znatnu količinu onečišćenja koje može biti jednako štetno za okoliš kao i trenutna praksa.
U stvaranju osnovnih oblika biogoriva, usjevi se dijele na dvije vrste: za proizvodnju šećera i za proizvodnju ulja. Usjevi za proizvodnju šećera i škroba, kao što su šećerna trska ili kukuruz, prolaze kroz proces fermentacije kako bi se dobio etanol. Biljke za proizvodnju ulja, poput onih koje se koriste u biljnim uljima, mogu se koristiti slično kao fosilni izvori nafte; oni stvaraju dizel koji se može spaliti u automobilima ili dalje prerađivati u biodizel.
Nedavne tehnološke inovacije stvorile su područja naprednih biogoriva, koja se usredotočuju na neprehrambene izvore i obnavljanje otpada kao energije. Pretvaranjem odlagališnog materijala, kao i drva i nejestivih biljnih dijelova, u zeleno gorivo, ne samo da smanjujemo upotrebu fosilnih goriva nego i učinkovito recikliramo ogromne količine otpada. Ova biogoriva pomažu ugušiti raspravu o tome hoće li uzgoj usjeva za gorivo rezultirati manjim brojem dostupnih prehrambenih usjeva.
Novi oblik goriva doslovno možemo nazvati zelenim, jer potječe od zelenih algi. Alge, koje se često viđaju kako rastu na vodenim tijelima, su malena biljka s brzim rastom. Njegova korisnost kao goriva proizlazi iz činjenice da ima izuzetno visok udio ulja koje se može prerađivati kao i druge uljane kulture. Mnoge zemlje sada provode opsežna istraživanja algi, koje je lako uzgajati i iznimno brzo rastu. Prema nekim procjenama početnih tvrtki za proizvodnju ulja od algi, jedan hektar algi može proizvesti 200 puta više ulja od jednog hektara kukuruza.
Neki klevetnici upozoravaju na pretpostavku da zeleno gorivo nema svojstva koja izazivaju zagađenje. Prerada biljaka šećera i škroba u etanol bila je pod teškim kritikama posljednjih godina; ne samo da ove biljke oduzimaju prostor za uzgoj hrane, proces fermentacije oslobađa znatno onečišćenje u zrak. Štoviše, zeleno gorivo ne gori nužno čisto i može ispuštati formaldehid, ozon i druge kancerogene tvari kada se koristi.
Još nije jasno je li trenutno dostupno zeleno gorivo val budućnosti ili samo privremeni korak na putu dalje od upotrebe fosilnih goriva. Vlade diljem svijeta posvećuju ogromna sredstva istraživanju čistih, održivih goriva kako bi zamijenile onečišćujuće i brzo nestajuće rezerve nafte koje se danas koriste. Zeleno gorivo možda nije savršeno rješenje za probleme potrebe za naftom i globalne zaštite, ali ostaje važna inovacija koja može utrti put u bolju budućnost.