Akustični val je oscilacija tlaka koja putuje kroz krutu tvar, tekućinu ili plin u obliku valova. Prenosi zvuk vibrirajućim organima u uhu koji proizvode osjet sluha. Nazivaju se i zvučni valovi, a definirani su s tri karakteristike: valnom duljinom, frekvencijom i amplitudom.
Valna duljina je udaljenost od vrha jednog do drugog vrha vala. Frekvencija je broj valova koji svake sekunde prođu točku. Zvučni valovi s višim frekvencijama imaju višu visinu od onih s nižim frekvencijama. Amplituda je mjera energije u valu i utječe na njegov volumen. Što je veća amplituda akustičnog vala, to je zvuk glasniji.
Ti valovi omogućuju ljudima i drugim životinjama da čuju. Čovjekovo uho percipira vibracije akustičnog vala i tumači ih kao zvuk. Vanjsko uho, vidljivi dio, ima oblik lijevka za prikupljanje zvučnih valova i njihovo slanje u ušni kanal, gdje udaraju u bubnjić, koji je čvrsto rastegnuti komad kože koji vibrira u skladu s valom. Bubanj pokreće lančanu reakciju i šalje vibraciju kroz tri male kosti u srednjem uhu koje pojačavaju zvuk. Te kosti se zovu čekić, nakovanj i stremen.
Odavde se vibracije pretvaraju u električne impulse koje mozak može protumačiti. Kost stremena pritišće pužnicu ispunjenu tekućinom, ili organ sluha, na vrijeme do vala. Tekućina unutar pužnice pomiče se zbog pritiska kosti stremena, a zauzvrat pomiče membranu obloženu stanicama dlačica koja je zakopana unutar tekućine.
Stanice dlačica kreću se prema obrascu akustičnog vala, šaljući signale živčanim stanicama koje prenose svoju interpretaciju vala do mozga. Mozak tumači signale kao zvuk i, kao rezultat, ljudi čuju. Ljudski mozak voli uzorke, a zanimljivo je primijetiti da uobičajene uzorke zvučnih valova tumači kao ugodne, a nepravilne valove kao ništa više od buke.