Ravnoteža je stanje u kojem se ne događa neto promjena. Nešto u ovom stanju može se smatrati stabilnim, uravnoteženim ili nepromjenjivim, a to je iznimno rijetko, obično postoji samo kratko vrijeme prije nego što nešto poremeti ravnotežu. Ovaj koncept je vrlo važan u znanostima, utječe na sve, od matematike do proučavanja svemira, a postoji niz različitih tipova ravnoteže. U svim slučajevima, pojam opisuje stabilno stanje.
Većina stvari se s vremenom mijenja, ponekad polako, a ponekad brzo. Stalna tendencija promjena otežava uspostavljanje stanja stabilnosti, čak i kada je takvo stanje kritično važno. U ljudskom tijelu, na primjer, to je poznato kao homeostaza, i vrlo je poželjno – tijelo neprestano radi na tome da to postigne. U jednostavnom primjeru kako funkcionira homeostaza, stanice i njihova okolna tekućina nastoje održati izotonični okoliš, što omogućuje otpadnom materijalu da teče iz stanice dok novi materijal teče unutra, što rezultira bez neto promjene unutar stanice.
U kemiji se termin “dinamička ravnoteža” ponekad koristi za opisivanje situacije u kojoj su reakcije i aktivnost u otopini uravnotežene suprotnim reakcijama, održavajući otopinu stabilnom. U jednostavnom primjeru, osoba može zamisliti postavljanje dvoje ljudi na oba kraja stupa. Ako svaka osoba gura jednakom silom svoj kraj motke, stup se neće pomaknuti, jer se dvije suprotstavljene sile međusobno uravnotežuju.
Također igra ulogu u teoriji igara, u obliku simetrične ravnoteže, u kojoj svi igrači u igri koriste identičnu strategiju. Područje matematike često je vrlo zainteresirano za primjenu ovog koncepta za sve, od objašnjavanja kako ekonomski sustavi rade do istraživanja složenih problema i pitanja u fizici.
Biološka ravnoteža je također važna. Osim stanja ravnoteže postignutog u homeostazi, tijelo također koristi principe za održavanje fizičke ravnoteže. Prirodni okoliš također pokušava održati stanje ravnoteže kako bi mogao podržavati žive organizme. Biološke istraživače zanimaju teoretski scenariji, poput onoga što bi se moglo dogoditi ako evolucija dosegne točku bez neto promjene, a živi organizmi prestanu evoluirati. Ova situacija je vrlo teoretska, jer bi uključivala uklanjanje ili protutežu brojnih složenih pritisaka koji uzrokuju da se živi organizmi razvijaju tijekom vremena.