Ideja o korištenju “šišmiša” protiv Japana kao odmazde za prikriveni napad na Pearl Harbor u prosincu 1941. možda zvuči smiješno, ali neko je vrijeme predsjednik Franklin D. Roosevelt bio za taj plan, a američki vojni stručnjaci radili su na prototip. Teorija je bila da bi kućište bombe moglo sadržavati tisuće šišmiša koji hiberniraju, od kojih je svaki povezan s uređajem za zapaljenje i mjeračem vremena. Kad bi sve išlo kako je planirano, nebrojeni meksički slobodnorepi šišmiši bi bili pušteni nad japanske gradove, koji bi se na kraju smjestili na strehama i tavanima i pokrenuli tisuće malih požara.
Invazija bombardera šišmiša:
Lytle S. Adams, zubar iz Pennsylvanije koji je bio poznanik prve dame Eleanor Roosevelt, predložio je ideju u siječnju 1942. nakon odmora u Novom Meksiku, gdje je naučio o šišmišima u Carlsbadskim špiljama.
Ideja, kasnije poznata kao Projekt X-Ray, ozbiljno je razmatrana. Louis Fieser, izumitelj vojnog napalma, dizajnirao je male zapaljive naprave za nošenje šišmiša.
Nakon brojnih testiranja tijekom nekoliko godina, po cijeni od oko 2 milijuna USD, utvrđeno je da šišmiš bombe neće biti spremne do sredine 1945. Do tada se atomska bomba smatrala svrsishodnijom opcijom u donošenju o kraju rata.