Proklamacija o emancipaciji je dokument koji je izdao američki predsjednik Abraham Lincoln koji je zapravo dao slobodu robovima koji se drže u mnogim dijelovima Sjedinjenih Država, posebno na jugu. Prvi put je javno spomenut u rujnu 1862., a formaliziran je 1. siječnja 1863. Dokumentu se uvelike pripisuje okončanje ropstva, iako to nije sasvim točno; sigurno je okončao ropstvo na mnogim mjestima i može se pošteno reći da je ubrzao ono što je kasnije postalo kraj ropstva širom zemlje, ali zapravo su robovi u mnogim američkim državama ostali nekoliko godina nakon što je objavljena proklamacija. Jedna od najvažnijih stvari u dokumentu je pojašnjavanje da je kraj robovlasništva bio primarni cilj građanskog rata. Pitanja ljudskog ropstva bila su dio onoga o čemu se vodila ta kontroverza, ali se obično smatra da se sam rat više odnosi na pojedinačna prava država na upravljanje općenito. Proglas o emancipaciji učinio je pitanje ropstva mnogo više kristaliziranim.
Razumijevanje konteksta
U godinama koje su prethodile Američkom građanskom ratu, praksa ropstva bila je naširoko prakticirana uz istočnu obalu. Mnogi od ranih kolonista iz Engleske i drugdje u Europi doveli su svoje robove sa sobom kada su stigli u zemlju koja je kasnije postala Sjedinjene Države, a brodove robova iz Afrike kasnije su naručili kolonisti. Nije prošlo dugo prije nego što je trgovina robljem postala glavni dio tkiva većeg dijela društva.
U gotovo svim slučajevima robovi nisu imali vlastita zakonska prava i smatrani su tek nešto više od imovine. Većina je radila kao kućni ili terenski radnici, a često su bili zlostavljani i prisiljeni živjeti u odvratnim uvjetima. Postupno se mijenjala osjetljivost, a polagano napredovanje robovlasnika počelo je pružati svojim radnicima više prava, beneficija, au mnogim slučajevima i slobodu. Pojedine državne vlade slijedile su još sporije. Neki su počeli zabraniti ropstvo ili barem dijelove ropstva i trgovinu robljem još 1774., ali drugi su bili nepokolebljivi da tu praksu treba tolerirati. Ovo je bila jedna od nekoliko velikih podjela koje su dovele do izbijanja građanskog rata.
Tko je, Točno, Pokriveno
U Proglasu o emancipaciji poznato je da će “sve osobe koje se drže kao robovi u bilo kojoj državi ili određenom dijelu države čiji će narod tada biti u pobuni protiv Sjedinjenih Država, bit će tada, od tada i zauvijek, slobodne.” Na prvo čitanje, ovo se čini kao da je trebalo donijeti odlučujući kraj ropstva. Ovo nije sasvim točno. Ono što je proklamacija učinila jest okončanje ropstva u državama koje su već pale u ruke vojske Unije, te su stoga bile pod kontrolom Unije. Što je više zemlje osvojila i zauzela Unija, to je više ljudi bilo uključeno u sveobuhvatni jezik proklamacije.
Autoritet i trajnost
Predsjednik Lincoln izdao je proglas pod svojom izvršnom privilegijom. Općenito, postoje dva načina na koje se zakoni mogu donijeti u Sjedinjenim Državama: putem glasovanja u Kongresu i putem izvršnog naloga. Izvršna naredba je mnogo brža jer ne uključuje formalne procese pripreme i rasprave potrebne za glasovanje u Kongresu, ali je obično podložna detaljnijem ispitivanju. Proklamacija o emancipaciji je možda jedan od najpoznatijih primjera uspješnog izvršnog naloga u američkoj povijesti. Naširoko se smatra pretečom 13. amandmana na Ustav SAD-a, koji je ropstvo učinio nezakonitim u cijeloj ujedinjenoj Sjedinjenim Državama i usadio osobama svih rasa i podrijetla ista prava i beneficije državljanstva. Taj je amandman ratificiran 1865. godine.
Stvarni tekst
Stvarni tekst proglasa je sljedeći:
Od predsjednika Sjedinjenih Američkih Država:
PROKLAM
Dok je 22. rujna 1862. godine, predsjednik Sjedinjenih Država izdao proglas, koji je između ostalog sadržavao sljedeće:
“Da će 1. siječnja 1863. godine sve osobe koje se drže kao robovi u bilo kojoj državi ili određenom dijelu države čiji će narod tada biti u pobuni protiv Sjedinjenih Država, tada, od tada nadalje, zauvijek slobodne; i izvršna vlada Sjedinjenih Država, uključujući njihove vojne i pomorske vlasti, priznat će i održavati slobodu takvih osoba i neće poduzeti nikakve radnje ili radnje da potisnu takve osobe, ili bilo koju od njih, u bilo kakvim naporima koje oni mogu uložiti za njihovu stvarnu slobodu.
„Da će izvršna vlast 1. siječnja gore navedenog, proklamacijom, odrediti države i dijelove država, ako ih ima, u kojima će se njihov narod, odnosno, pobuniti protiv Sjedinjenih Država; i činjenica da će bilo koja država ili njen narod toga dana biti u dobroj vjeri predstavljeni u Kongresu Sjedinjenih Država od strane članova izabranih na izborima na kojima će sudjelovati većina kvalificiranih glasača takvih država, u odsutnosti snažnog protuprovalnog svjedočanstva, smatrati uvjerljivim dokazom da takva država i njezin narod tada nisu u pobuni protiv Sjedinjenih Država.”
Sada, dakle, ja, Abraham Lincoln, predsjednik Sjedinjenih Država, na temelju ovlasti koje sam dobio kao vrhovni zapovjednik vojske i mornarice Sjedinjenih Država u vrijeme stvarne oružane pobune protiv vlasti i vlade Sjedinjenim Državama, i kao prikladnu i nužnu ratnu mjeru za suzbijanje spomenute pobune, učinite, na današnji dan 1. siječnja 1863. godine, iu skladu s mojom svrhom, javno proglašeno tijekom cijelog razdoblja od sto dana od prvi gore spomenuti dan, odredite i označite kao države i dijelove država u kojima je njihov narod, odnosno, danas u pobuni protiv Sjedinjenih Država, sljedeće, odnosno:
Arkansas, Texas, Louisiana (osim župa St. Bernard, Palquemines, Jefferson, St. John, St. Charles, St. James, Uzašašće, Uznesenje, Terrebone, Lafourche, St. Mary, St. Martin i Orleans, uključujući grad New Orleans), Mississippi, Alabama, Florida, Georgia, Južna Karolina, Sjeverna Karolina i Virginia (osim četrdeset osam okruga označenih kao West Virginia, te također okruga Berkeley, Accomac, Morthhampton, Elizabeth City, York , princeza Anne i Norfolk, uključujući gradove Norfolk i Portsmouth), a koji su izuzeti dijelovi za sada ostavljeni upravo kao da ovaj proglas nije izdan.
I na temelju ovlasti i za gore navedene svrhe, naređujem i izjavljujem da su sve osobe koje se drže kao robovi u navedenim državama i dijelovima država, i od sada će biti slobodne; te da će izvršna vlada Sjedinjenih Država, uključujući njihove vojne i pomorske vlasti, priznati i održavati slobodu navedenih osoba.
I ovim putem nalažem tako deklariranom narodu da se može suzdržati od svakog nasilja, osim u nužnoj samoobrani; i preporučujem im da, u svakom slučaju kada im je dopušteno, vjerno rade za razumnu plaću.
I dalje izjavljujem i obznanjujem da će takve osobe u prikladnom stanju biti primljene u oružanu službu Sjedinjenih Država na garnizonskim utvrdama, položajima, postajama i drugim mjestima, kao i za popunu plovila svih vrsta u navedenoj službi.
I na ovaj čin, za koji se iskreno vjeruje da je čin pravde, zajamčen Ustavom zbog vojne nužde, pozivam se na obzirnu prosudbu čovječanstva i milostivu naklonost Svemogućeg Boga.