Izglasan od strane Kongresa Sjedinjenih Država 1935. godine, Nacionalni zakon o radnim odnosima (NLRA) savezni je zakon usmjeren na reguliranje radnih i upravljačkih praksi u privatnom sektoru. Nacionalni zakon o radnim odnosima jamči radnicima pravo na sindikalno udruživanje, štrajk i sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju bez straha od odmazde uprave. Zakonom je osnovana i agencija s ovlasti provođenja ovih prava, Nacionalni odbor za radne odnose (NLRB). Osim toga, Zakonom o nacionalnim radnim odnosima propisani su maksimalni broj radnih sati i minimalna plaća koja se isplaćuje.
Ključne zakonske odredbe NLRA nalaze se u odjeljcima sedam, osam i devet zakona. Sedmi odjeljak daje radnicima pravo da se sami organiziraju i pomažu radnim organizacijama. U ovom dijelu nalazi se i pravo na kolektivno pregovaranje putem predstavnika koje izaberu radnici. Osim toga, odjeljak sedam pruža zaštitu radnicima koji prosvjeduju, protestiraju ili štrajkuju.
Osmi odjeljak Nacionalnog zakona o radnim odnosima definira vrste ponašanja poslodavaca koje predstavljaju nepoštene radne prakse i nezakonite su. Ometanje sindikalnih aktivnosti bilo je protuzakonito, kao i praksa da poslodavac dominira sindikatom. Poslodavci više nisu mogli diskriminirati radnike koji sudjeluju u sindikalnim ili drugim kolektivnim aktivnostima. Odmazde prema radnicima zbog podnošenja tužbi za nepoštenu radnu praksu ili zbog suradnje s NLRB-om postale su nezakonite. Konačno, poslodavci više nisu mogli odbiti pregovarati u dobroj vjeri sa sindikatima ili njihovim predstavnicima.
Izborne procedure koje treba slijediti prilikom glasovanja o sindikalnom predstavljanju utvrđene su u Odjeljku devet. Ovaj odjeljak također navodi da su sindikati, ako su certificirani ili priznati, isključivi predstavnici članova pregovaračke jedinice. Konačno, pritužbe radnika ne smiju se prilagođavati osim ako postoji mogućnost da predstavnici sindikata budu prisutni.
Osnivanje NLRB-a u trećem dijelu dalo je snagu Zakonu o nacionalnim radnim odnosima. Kao savezna agencija, NLRB ima dvije glavne funkcije: nadzor nad izborima koje održavaju radnici kako bi odlučili hoće li ih predstavljati sindikat i procesuiranje kršenja NLRA. Odbor je dobio ovlasti pozivanja na sudske pozive kako bi povećao svoje istražne dužnosti, mogućnost utvrđivanja činjenica i izdavanja naloga koji su ovršni na sudu, kao i ovlasti da odredi pravne lijekove za bilo koja utvrđena kršenja.
Nisu svi zaposlenici obuhvaćeni NLRA. Domaći radnici, poljoprivredni radnici, samostalni izvođači i oni radnici koji potpadaju pod Zakon o radu u željeznici nisu obuhvaćeni. Konačno, nadzornici, kao i radnici savezne, državne i lokalne uprave nisu obuhvaćeni Nacionalnim zakonom o radnim odnosima.