U Sjedinjenim Američkim Državama, zakonodavna moć savezne vlade često je ograničena, čime se daje ovlast pojedinim državama prema Desetom amandmanu na Ustav SAD-a. Često je odgovornost Komisije za jedinstveno pravo SAD-a da izradi nacrte zakona, koje odobrava povjerenstvo sponzora, koji osiguravaju dosljednost u svim državama. Jedinstveni zakon o predbračnim ugovorima (UPAA) iz 1983. jedan je od ovih tipova zakona, a kreirala ga je Nacionalna konferencija povjerenika za jedinstvene državne zakone. Trenutno je UPAA prihvaćen u 27 država, a uveden je, ali još nije usvojen, u još četiri.
Jedinstveni zakon o predbračnim ugovorima osmišljen je za rješavanje pravnih pitanja vezanih za stanje braka i razvoda u Sjedinjenim Državama. Zbog sve veće stope razvoda, mnogi parovi nastoje sklopiti pravne ugovore prije braka, koji ocrtavaju imovinska prava i podjelu imovine, kao i druge postbračne planove. Osim toga, UPAA nastoji uspostaviti dosljedno zakonodavstvo koje se može konzultirati unatoč mobilnoj populaciji i mnogim varijablama unutar bračnog ugovora i veze. Iako nudi skup pravila za mnoge vrste brakova i razvoda, Jedinstveni zakon o predbračnim ugovorima osmišljen je samo za one koji sklope zakonski bračni ugovor.
Odjeljak 1. navodi da se UPAA ne bavi niti pokriva brige onih koji žive zajedno ili bilo koju drugu vrstu odnosa u kojem se sudionici ne vjenčaju. U odjeljku 2, Jedinstveni zakon o predbračnim ugovorima tvrdi da svaki predbračni ugovor mora biti u pisanom obliku i da su potrebni potpisi obiju strana. Stoga se zakon ne odnosi na zabrinutost onih koji su možda sklopili predbračni usmeni ugovor. Odjeljak 3 navodi popis prihvatljivih subjekata za predbračne ugovore uključujući kontrolu imovine, životno osiguranje i uzdržavanje supružnika.
Cilj odjeljka 4. Jedinstvenog zakona o predbračnim ugovorima je osigurati da sve strane razumiju da predbračni ugovor počinje kada brak počinje, a odjeljak 5 navodi da se predbračni ugovor može opozvati uz pisani pristanak obiju strana. Odjeljak 6. ilustrira situacije u kojima se sporazum ne može provesti, uključujući pitanja o dobrovoljnom statusu jedne ili više stranaka, nepravedno ili nerazumno otkrivanje imovine ili neadekvatno poznavanje imovine prije braka. Odjeljak 7 se bavi brakom koji je poništen, a odjeljak 8 pokriva zastaru.