Priča iza 25. amandmana na Ustav SAD-a počinje jednim od najtužnijih poglavlja američke povijesti, atentatom na predsjednika Johna F. Kennedyja 1963. Na amandman je također utjecao sve veći kapacitet medicinske tehnologije. Situacija je postavila pitanje što bi država učinila da je predsjednik u komi ili na neki drugi način živ, ali nesposoban za obavljanje svojih dužnosti. On se bavi radnjama koje bi se poduzele ako bi zemlja trebala brzo zamijeniti predsjednika koji nije bio u stanju djelovati.
Uvijek je bilo jasno da će potpredsjednik preuzeti predsjedništvo ako predsjednik umre na dužnosti. Predsjedavajući Doma i pro tempore predsjednik Senata sljedeći su na redu za preuzimanje ako se nešto dogodi i predsjedniku i potpredsjedniku. Manje je jasna situacija s pravima potpredsjednika ako predsjednik nije umro, ali nije mogao služiti. Nadalje, zakon nije bio jasan što učiniti u slučaju smrti potpredsjednika na dužnosti i može li predsjednik imenovati nekoga tko će preuzeti tu funkciju.
25. amandman dodijelio je određene ovlasti predsjedniku Sjedinjenih Država i glavnim dužnosnicima izvršne vlasti, uz uravnotežavanje moći davanjem prava odlučivanja zakonodavnoj vlasti (Kongresu). Kao prvo, ako je potpredsjednik bio nesposoban ili je preminuo na dužnosti, predsjednik je imao pravo imenovati nekoga novog na tu dužnost što bi se potvrdilo većinom glasova u Senatu i Zastupničkom domu. Također je jasno i implicitno rečeno da je potpredsjednik prirodni nasljednik predsjednika, a kada preuzme dužnost, ima pravo imenovati novog potpredsjednika, kojeg također moraju potvrditi Dom i Senat. Predsjednik, osim toga, može podnijeti Kongresu da nije u stanju vjerno obavljati svoje dužnosti i dati ostavku na dužnost, predajući predsjedništvo potpredsjedniku.
Posljednji dio amandmana također daje potpredsjedniku i Kongresu, odnosno većini izvršnih direktora u kabinetu, mogućnost da smijeni predsjednika s dužnosti ako on ili ona na neki način nisu u stanju obavljati posao. Potpredsjednik i glavni izvršni direktori moraju podnijeti zahtjev da se predsjednik Sjedinjenih Država smijeni s dužnosti, a i Senat i Dom moraju glasati o toj mjeri. Predsjednik može biti smijenjen samo ako i Senat i Dom odobre zahtjev dvotrećinskom većinom.
O ovom posljednjem dijelu je napravljeno mnogo, uglavnom na izmišljenoj osnovi. Filmovi poput Air Force One i televizijske emisije poput 24 i The West Wing istraživali su ovu četvrtu klauzulu iz različitih kutova u dramatične svrhe. Bilo je nekoliko slučajeva u kojima je ova klauzula uopće razmatrana, a niti jedan slučaj u kojem je stvarno korištena. Predsjednik Richard Nixon iskoristio je odredbe sadržane u trećem odjeljku 25. amandmana kako bi se povukao s dužnosti svojom ostavkom.
Ono što se može reći o amandmanu je da ima za cilj rješavanje izvanrednih situacija u kojima bi predsjednika možda trebalo smijeniti s dužnosti. Također je jasno kako netko tko preuzima dužnost predsjednika može birati svog nasljednika. Iako je to koristan amandman, nije baš onaj koji bi vlada ili američki narod željeli koristiti.