Postoje dva glavna značenja u kojima se može primijeniti pojam “zajamčeni minimalni dohodak”. Primarna definicija pojma odnosi se na društveni konstrukt ili teoriju koja zahtijeva da svi građani jedne nacije imaju dohodak ili usluge koje omogućuju osnovni opstanak. Zajamčeni minimalni dohodak također je model dohotka koji se koristi u nekim profesijama, kako bi se odredio minimum koji će radnik biti plaćen uz dopuštenje bonusa, napojnica ili provizija.
U društvenoj teoriji, koncept zajamčenog minimalnog dohotka odnosi se na uvjerenje da vlada mora nastojati osigurati osnovna sredstva za preživljavanje svim građanima. Sredstva za dobivanje hrane, odjeće, skloništa i drugih osnovnih potrepština neki društveni filozofi smatraju dijelom društvenog ugovora između vlade i njenih građana. Iako je radno sposobnim građanima općenito namjera da te potrepštine pribave radom, zajamčeni minimalni dohodak namijenjen je pokrivanju građana koji nisu u mogućnosti održavati redoviti posao, kao što su starije osobe ili osobe s invaliditetom.
Zajamčeni minimalni dohodak često se stvara kroz zakone i socijalne programe. Studentski krediti, na primjer, omogućuju ljudima bez sredstava da posude dovoljno novca za stjecanje obrazovanja. Utvrđivanje minimalne plaće štiti dohodak zaposlenih, osiguravajući da budu pošteno plaćeni za svoj rad. Zdravstveno osiguranje i mirovinski planovi za starije osobe jamče da se starije osobe ne izgube zbog besparice nakon umirovljenja.
Iako je zajamčeni minimalni dohodak možda plemenita ideja, teško ga je primijeniti u praksi. Troškovi programa potrebnih za jamčenje plaće za život za sve građane često zahtijevaju nametanje poreza i proširenje vladinog mandata, što neki građani smatraju neugodnim. Neke verzije teorije zahtijevaju da kvalificirani sudionici obavljaju neki društveni rad ili volonterski rad kako bi podmirili troškove svojih plaća, baš kao što su radnici iz razdoblja depresije u Upravi za napredak bili plaćeni za obnovu ili poboljšanje infrastrukture zajednice.
Što se tiče modela dohotka, zajamčeni minimalni dohodak često se koristi za privlačenje novih ili početnih radnika na određeni posao. Često korišten u poslovima prodaje i uslužnoj djelatnosti, minimalni dohodak je osnovna plaća radnika, koja se može povećati visokim učinkom. Telemarketer, na primjer, može imati zajamčenu satnicu od 11 američkih dolara (USD) po satu, ali prima bonus za svaku obavljenu prodaju. Ovaj model omogućuje radnicima da budu sigurni da će im za svoj rad biti isplaćena osnovna plaća, uz istovremeno poticaje za rad na visokoj razini.