26. amandman Ustava SAD-a zabranjuje američkim saveznim i državnim vladama da uskrate pravo glasa nekome tko ima 18 ili više godina zbog starosti. Ovaj amandman dodan je Ustavu Sjedinjenih Država 1. srpnja 1971. nakon što ga je ratificiralo 38 država. Iako osam država nikada nije ratificiralo 26. amandman, potrebne tri četvrtine država jest, pa je stoga njegovo usvajanje ovjerio Administrator općih službi. Amandman je usvojen kao djelomični odgovor na antiratni studentski aktivizam i odluku Vrhovnog suda iz 1970. godine u predmetu Oregon protiv Mitchella.
U 26. amandmanu postoje dva odjeljka. U prvom se navodi da se biračko pravo građanima koji imaju najmanje 18 godina ne može uskratiti zbog starosti. Drugi dio zadržava pravo Kongresa da provede amandman odgovarajućim zakonima.
Predsjednik Dwight D. Eisenhower je u svom obraćanju o stanju Unije iz 1954. izrazio svoju potporu zabrani uskraćivanja glasačkih prava na temelju dobi. Tek 1970. godine je uvođenje 18 godina kao dobi za glasanje na svim izborima, međutim, potpisao kao zakon od strane predsjednika Richarda Nixona kao proširenje Zakona o glasačkim pravima iz 1965. Oregon i Teksas brzo su pokrenuli pravni izazov protiv zakon koji tvrdi da bi državama trebalo dopustiti da postavljaju vlastite dobne granice za državne izbore.
Vrhovni sud Sjedinjenih Država saslušao je argumente u predmetu Oregon protiv Mitchella 1970. Sud je smatrao da, iako je Kongres imao ovlast postavljanja zahtjeva birača na saveznim izborima, ta se ovlast nije proširila na državne i lokalne izbore. Pitanje može li savezna vlada spriječiti države da smanje dob za glasanje ispod 18 godina za državne i lokalne izbore ostaje otvoreno od 2011.
Ova odluka, zajedno s činjenicom da su u to vrijeme mnogi mladići koji nisu imali pravo glasa bili dovoljno stari da budu pozvani da se bore u Vijetnamskom ratu, potaknula je brzu ratifikaciju 26. amandmana. Proces je započeo u ožujku 1971., kada je Kongres glasao za predlaganje 26. amandmana. Senat je jednoglasno odobrio, dok je 19 od 420 zastupnika u Domu bilo protiv. Četiri mjeseca kasnije, Kongres je dostavio amandman državama na ratifikaciju.
Da bi amandman bio usvojen kao dio Ustava, prvo ga mora ratificirati tri četvrtine država. 26. amandman ratificirale su 42 države u otprilike 100 dana. To je najbrža ratifikacija u američkoj povijesti; u većini slučajeva proces ratifikacije može potrajati najmanje 200 dana i nije uvijek uspješan.
26. amandman bio je dio niza ustavnih promjena uključujući amandmane 19, 23 i 24 kojima su zaštićena i proširena biračka prava za određene skupine ljudi. 19. amandman uspostavio je pravo glasa žena, dok je 23. amandman građanima u Distriktu Columbia dao pravo glasa na predsjedničkim izborima. 24. amandman zabranio je naplatu biračkog poreza kako bi se glasalo, čime su zaštićeni ljudi koji si ne mogu priuštiti takve naknade.