Iako je koronavirus prouzročio prisilno odvajanje većeg dijela društva, on je također vratio jednu demografsku skupinu kući. Prema Pew Research Centeru, više Amerikanaca u dobi od 18 do 29 godina živi s roditeljima nego u bilo koje vrijeme od Velike depresije. Zapravo, od srpnja 2020. nevjerovatnih 52 posto te dobne skupine – ili 26.6 milijuna ljudi – živjelo je s jednim ili oba roditelja, što je povećanje od 5 posto (2.6 milijuna ljudi) u odnosu na veljaču.
Trend je zahvatio mlade muškarce i žene svih rasa i zemljopisnih područja. Ekonomski utjecaj pandemije posebno je teško pogodio dobnu skupinu od 18 do 29 godina jer ne samo da je onemogućio zapošljavanje, već je i usporio ili zaustavio napredak u obrazovanju. Prema Pewu, 23 posto onih koji su se vratili s roditeljima reklo je da su to učinili jer su im škole zatvorene; 18 posto ih je navelo gubitak zaposlenja ili nedostatak prilika za posao.
Za vrijeme Velike depresije nema sličnih podataka, ali zadnji put je stopa odlaska kućama na tako visokoj razini zabilježena 1940. godine, neposredno nakon depresije, kada je 48 posto mladih ostalo ili se vratilo kući.
Seliti se kući ili ostati na mjestu:
Prije koronavirusa, glavni razlog koji je većina mladih odraslih navela za preseljenje kući bio je prekid veze.
Trideset posto svih mladih odraslih koji se nisu preselili kući dobivaju dio ili cijelu stanarinu koju plaćaju roditelji.
Prosječni Amerikanac će se kretati gotovo 12 puta u svom životu.