Višak proizvođača je brojka koja predstavlja razliku između minimalnog iznosa koji bi proizvođač bio spreman primiti za proizvod i stvarnog iznosa koji je primljen za taj proizvod. Ova vrsta viška primjenjuje se na prodaju gotovo bilo koje vrste robe ili usluge, a ponekad je povezana s profitnom maržom koju proizvođač mora ostvariti kako bi proizvodnju tih dobara ili usluga učinio održivom. U tom smislu, izračunavanje proizvodnog viška zahtijeva da proizvođač točno zna koliko košta proizvodnja svake jedinice za prodaju, te što smatra minimalnim u smislu dobiti koji bi motivirao proizvođača da nastavi s proizvodnjom tog proizvoda.
Brojni su čimbenici koji ulaze u određivanje osnovnih brojki koji omogućuju utvrđivanje pravičnog viška proizvođača. U određivanju minimalnog iznosa koji se smatra potrebnim za zaradu od svake prodane jedinice, proizvođač će pomno razmotriti svaki trošak koji je povezan s stvaranjem, marketingom i isporukom te jedinice. Nakon što dopusti ukupne troškove povezane s jedinicom, proizvođač zatim postavlja minimalnu prodajnu cijenu koja služi kao najniži iznos koji je proizvođač spreman prihvatiti za proizvod. Ova minimalna cijena može poslužiti kao osnova za proizvođački višak, ili proizvođač može dodati dodatni iznos toj minimalnoj cijeni, kao jastuk za nadoknađivanje gubitaka u slučaju da se sve proizvedene jedinice ne prodaju tako brzo kako je predviđeno.
Nakon što se utvrdi minimalna prihvaćena cijena, jednostavan je zadatak usporediti tu cijenu sa stvarnom cijenom koju potrošači plaćaju za proizvod. Ova razlika između njih će predstavljati proizvođački višak. Količina generiranog viška često je vođena potražnjom potrošača; ako kupci žele više proizvoda, onda tržište može dopustiti višu maloprodajnu cijenu nego što je proizvođač očekivao, što zauzvrat dovodi do povećanja obujma prodaje, kao i do veće zarade po prodanoj jedinici. Istodobno, nedostatak potražnje će dovesti do manjeg obujma prodaje i eventualno zahtijevati prodaju proizvoda po jediničnoj cijeni koja je ispod željene, što bi uvelike umanjilo proizvođački višak.
Mnoga poduzeća prate i troškove proizvodnje i tržišnu potražnju prilikom utvrđivanja količine proizvedenog viška proizvođača. Pitanje konkurencije drugih tvrtki koje bi mogle urezati proizvođačevu bazu klijenata također je često faktor kada je u pitanju postavljanje te poželjne minimalne cijene. Iz tog razloga, poduzeća imaju tendenciju ponovnog procjenjivanja osnove za izračun proizvodnog viška kako se tržišni uvjeti i potražnja mijenjaju tijekom vremena.