Sloboda vjeroispovijesti odnosi se na skupinu sloboda koja omogućuje ljudima da biraju hoće li i kako obožavati. Međunarodne vlasti općenito te slobode smatraju ljudskim pravima, a u mnogim se zemljama smatraju ustavnim pravima. Iako su te slobode naširoko uključene u zakone diljem svijeta, one se provode i provode u različitim stupnjevima.
Ovaj koncept daje ljudima niz prava. Za početak, dopušta pojedincima da biraju u koja će božanstva vjerovati. Na primjer, Jehovini svjedoci vjeruju da je Božje ime Jehova i da ima sina koji se zove Isus Krist. Muslimani vjeruju da se stvoritelj svega zove Allah i ne priznaju Allaha da ima sina. Na mjestu gdje postoji sloboda vjere, osoba može odlučiti vjerovati u bilo koje od ovih ili bilo koje drugo božanstvo. To uključuje slobodu vjerovanja u više božanstava.
Osoba također može odlučiti da uopće ne vjeruje u Boga. Ateisti bi trebali biti zaštićeni istim pravima kao i vjerski sljedbenici. U društvu u kojem su ljudi slobodni birati svoje vjere, općenito su slobodni i mijenjati ih. Nadalje, svaka odrasla osoba treba biti slobodna da sama odluči. To znači da čovjeku, na primjer, ne treba dati pravo da se izjašnjava o vjeri za svoju obitelj.
Sloboda vjere daje osobi pravo da poštuje bilo koju vjeru koju je odabrala. To znači da bi sljedbenici trebali moći posjedovati vjerski materijal, okupljati se na bogomoljama i općenito živjeti načinom života koji odražava njihova uvjerenja. Na primjer, Židovi bi trebali biti slobodni slaviti blagdane koje je zacrtala njihova vjera i jesti u skladu sa svojim uvjerenjima. Istodobno, kršćanima ne bi smjeli nametati židovske običaje.
Međutim, postoje ograničenja za te slobode. Ibadet ne daje ljudima pravo da krše zakon. Osoba u Sjedinjenim Državama (SAD) ne može zakonito počiniti ubojstvo jer njezina uvjerenja zahtijevaju ljudsku žrtvu.
Neke zemlje imaju zakone koji građanima navodno daju slobodu vjeroispovijesti. Međutim, ta prava nisu uvijek dosljedno ili učinkovito zaštićena. Kada postoji prava sloboda vjerskih uvjerenja, ljudi ne bi trebali biti kažnjeni za svoja uvjerenja. U nekim je zemljama, unatoč postojanju zakona, otvorena praksa ograničavanje najboljih obrazovnih, socijalnih i radnih mogućnosti na pripadnike vjerske većine. U tim zemljama ljudi također mogu biti proganjani zbog odabira svojih uvjerenja.