Zakletva vjernosti je kratak govor koji glasi: “Zaklinjem se na vjernost zastavi Sjedinjenih Američkih Država i Republici za koju se ona zalaže, jednoj naciji pod Bogom, nedjeljivoj, sa slobodom i pravdom za sve.” U Sjedinjenim Državama često se recitira na javnim događanjima i obično se recitira u javnim školama, osobito u osnovnim školama. Da bi ga izrecitirali, školska djeca trebaju stajati okrenuta prema američkoj zastavi s desnom rukom iznad srca.
Zakletvu vjernosti napisao je 1892. baptistički svećenik i socijalistički pisac po imenu Francis Bellamy. Bellamy je napisao obećanje kao dio reklamne kampanje za časopis Youth’s Companion, kao način da proslavi 400-godišnjicu putovanja Kristofora Kolumba u Ameriku. Međutim, Bellamyjev izvorni tekst nije uključivao nikakvu referencu na Boga.
Uključivanje izraza “pod Bogom” inspirirala je katolička skupina pod nazivom Vitezovi od Kolumba, koji su tu frazu dodali svojim recitalima 1951. godine i pokušali je učiniti formalnim dijelom zavjeta. Međutim, Zakletva vjernosti nije službeno promijenjena kako bi uključila tu frazu sve do 1954., kada je ministar George Docherty recitirao propovijed o tome dok je predsjednik Eisenhower bio nazočan. Docherty i Eisenhower su govorili nakon propovijedi, a Eisenhower je sljedećeg dana uveo zakon za izmjenu Zakletve vjernosti. Od tada je “pod Bogom” službeno priznat kao dio teksta.
Međutim, mnogi ljudi osporavaju dopuštenje izraza “pod Bogom” u zavjetu vjernosti. Oni tvrde da, budući da se zavjet izgovara u državnim školama i na javnim događanjima, on razbija tvrdnju Prvog amandmana o odvojenosti crkve od države. Godine 2002. Vrhovnom je sudu pokrenuo slučaj Michael Newdow, ateist koji nije želio da njegova kći mora recitirati riječi “pod Bogom” u svojoj učionici. Međutim, Vrhovni sud je u konačnici tvrdio da Newdow nema pravo pokrenuti slučaj jer je bio razveden i nije bio roditelj s primarnim skrbništvom. Zbog toga nisu morali donijeti presudu o tome predstavlja li to kršenje Prvog amandmana.