12. amandman Ustava Sjedinjenih Država detaljno opisuje proceduru koju Izborni kolegij koristi za izbor predsjednika i potpredsjednika. Ratificiran je 15. lipnja 1804., a ovaj se postupak koristio na svim predsjedničkim izborima od 1804. Prije 12. amandmana, Electoral College koristio je proces definiran u članku II, odjeljku 1, klauzuli 3 Ustava SAD-a. Ustavni amandman je rezultat potencijalnih problema s izbornim procesom. Nakon izbora 1796. i 1800. postalo je očito da bi određivanje kandidata s drugim najvećim brojem glasova za potpredsjednika moglo staviti konkurenta predsjedniku na to mjesto.
Prema postupku definiranom u članku II, svaki od birača Izbornog zbora imao je dva glasa za predsjednika. Sve dok je jedna osoba dobila većinu glasova, ta osoba je postala predsjednik, dok je kandidat koji je dobio drugi najveći broj glasova postao potpredsjednik. Na izborima 1796. kandidati iz različitih stranaka postali su predsjednik i potpredsjednik. Na izborima 1800. došlo je do izjednačenja, što je rezultiralo teškom odlukom Zastupničkog doma za predsjednika. 12. amandman zahtijevao je da svaki birač ima jedan glas za predsjednika i jedan za potpredsjednika, umjesto dva za predsjednika kako bi riješio ove probleme.
Ako nijedan kandidat ne dobije većinu glasova birača, najbolji kandidati se zatim stavljaju na glasovanje u Zastupničkom domu. Svaka država ima jedan glas, a kvorum država mora biti zastupljen kao što je navedeno u članku II. Prije 12. amandmana, Zastupnički dom mogao je glasovati o prvih pet imena. Amandmanom se ne mogu razmatrati više od tri. Za izbor predsjednika potrebna je većina glasova na temelju svih država, a ne samo kvoruma.
Izbor potpredsjednika ide u Senat kada nijedan kandidat ne dobije većinu glasova u Izbornom kolegijumu. Osim ako nema izjednačenja za drugo mjesto na izborima, Senat glasuje o prva dva kandidata za potpredsjednika. U tom slučaju uzimaju se u obzir svi izjednačeni kandidati. U amandmanu se navodi da nijedna osoba koja ne može postati predsjednik ne može postati potpredsjednik.
Ako Zastupnički dom ne može odlučiti ni o jednom kandidatu za predsjednika do dana inauguracije, izabrani potpredsjednik tada obnaša dužnost predsjednika dok se jedan ne izabere. U vrijeme kada je ratificiran 12. amandman, datum inauguracije bio je 4. ožujka. 20. amandman, ratificiran 1933., promijenio je ovo u 20. siječnja. Ovaj amandman također navodi da Kongres može odlučiti kako odabrati vršitelja dužnosti predsjednika ako ni predsjednik ni potpredsjednik nisu izabrani do dana inauguracije.