Zakon o nacionalnim glasačkim pravima iz 1965. bio je značajan dio zakona o građanskim pravima u SAD-u koji je zabranio testiranje pismenosti jer se ta praksa nepravedno koristila kako bi se Afroamerikancima uskratilo pravo glasa. Ne samo da je ovaj zakon okončao testiranje pismenosti, već je uspostavio izvanredni režim federalnog nadzora izborne prakse u tim državama s eklatantnim kršenjima glasačkih prava Afroamerikanaca.
Na kraju američkog građanskog rata, tri amandmana na američki ustav &emdash; trinaesti, četrnaesti i petnaesti &emdash; bili ratificirani. Između ostalog, ovi amandmani okončali su praksu ropstva, bivšim robovima dali američko državljanstvo i zabranili državama da uskraćuju građanima pravo glasa zbog njihove rase ili prijašnjeg stanja ropstva. Tijekom razdoblja obnove, koje je trajalo do 1877. godine, te su države bile prisiljene održati izbore na kojima su glasovali oslobođeni robovi. Nakon 1877., kada su savezne trupe napustile posljednju od južnih država, počele su istraživati različite načine da obesprave Afroamerikance &emdash; odnosno uskratiti im pravo glasa &emdash; bez kršenja Ustava ili kršenja prava bijelaca da glasaju. Osim zastrašivanja i nasilja, dvije popularnije metode uskraćivanja prava glasa bile su ankete i testovi pismenosti.
Porezi na ankete bili su jednostavno to – porez nametnut svakome tko je glasao. Ti su porezi težili siromašnima, a većina oslobođenih robova i njihovih potomaka na jugu bili su vrlo siromašni. Utvrđeno je da imaju diskriminirajući učinak i stavljeni su izvan zakona 1964. godine ratifikacijom 24. amandmana na Ustav.
Testovi pismenosti bili su daleko pogubniji. Prvi put pojavivši se na jugu 1890-ih godina, zakoni koji ih utvrđuju često su otkrivali ili izuzeli od testova svakoga čiji je djed glasao na bilo kojim izborima prije građanskog rata &emdash; drugim riječima, vrijeme kada su samo bijeli muškarci mogli glasati. Svatko tko nije bio djed morao je proći test pismenosti, koji se obično sastojao od toga da bi biraču dali odlomak da ga pročita i objasni službeniku za testiranje. Utvrđeno je da bijelci &emdash; čak i oni koji nisu mogli ni čitati &emdash; bili su opskrbljeni jednostavnim dječjim pjesmama i slično lakim materijalom, i uvijek su prošli. Afroamerikanci su, s druge strane, dobili složene odlomke, često dijelove Ustava, i koliko god dobro čitali i objašnjavali tekst, proglašavani su nepismenima. Iako se Zakon o građanskim pravima iz 1964. bavio testovima pismenosti, nije ih u potpunosti okončao, a tek je godinu dana kasnije ova očito diskriminirajuća praksa konačno stavljena izvan zakona.
Osim što je zabranio testove pismenosti za birače, Zakon o glasačkim pravima iz 1965. nametnuo je strogi režim saveznog nadzora nad onim državama, sve na jugu, koje su imale najupečatljivije obrasce obespravljivanja. U značajnom prekidu s ustaljenom tradicijom, na primjer, te su države morale tražiti odobrenje od Ministarstva pravosuđa prije nego što unesu bilo kakve promjene u svoje izborne procedure. Druge države su obično mogle napraviti sve promjene do kojih su im stalo i morale su ih prijaviti Ministarstvu pravosuđa samo ako je podnesena valjana pritužba.
Zakon o glasačkim pravima iz 1965. bio je značajan dio zakona o građanskim pravima jer ne samo da je okončao specifičnu diskriminatornu praksu, već je obavještavao države da je pravo glasanja građana pod posebnom zaštitom savezne vlade. Dok države još uvijek mogu odrediti tko smije, a tko ne smije glasovati na izborima &emdash; ne postoji ustavno pravo glasa &emdash; bez obzira na standarde i kvalifikacije koje nameću moraju se pošteno primjenjivati u cijelosti i ne smiju biti pod utjecajem spola ili rase birača ili dobi ako ima 18 ili više godina. Osim toga, sve nametnute kvalifikacije ne smiju nerazmjerno utjecati na članove bilo koje zaštićene skupine.