Jednoglasna suglasnost je dogovor svih prisutnih članova o svemu što zahtijeva odluku da ili ne. Ako se sva obitelj složi da večeraju pizzu, to se može smatrati jednoglasno. Međutim, ako se netko protivi pizzi, jednoglasni dogovor nije postignut, a odluka će se možda morati svesti ili na glasovanje ili na diskreciju roditelja. U Kongresu je jednoglasna suglasnost način brzog odlučivanja o pitanjima bez glasanja. Pitanja u kojima se može lako postići jednoglasni dogovor su nekontroverzna.
Na primjer, ako Kongres želi podnijeti pitanje, a nitko se ne protivi, ovaj se potez može smatrati jednoglasno. Alternativno, Kongres bi mogao odlučiti da se demokrati i republikanci izmjenjuju raspravljajući o nekom pitanju. Iako se o samom pitanju ne može jednoglasno dogovoriti, postupak za argumentiranje tog pitanja može biti.
Ponekad svi članovi koji su prisutni u Kongresu bez prigovora odobre prijedloge zakona ili potvrdne rasprave. Kada većina Kongresa zna da će nešto biti odobreno uz jednoglasnu suglasnost, nema dobrog razloga za glasovanje. Općenito, izjava prvo poziva na bilo kakve prigovore. Ako nema prigovora, nije potrebno glasovanje, tako da se odluka koja se mora donijeti donosi jednoglasno.
Jednoglasna suglasnost u Kongresu štedi vrijeme za rasprave i glasove potrebne o pitanjima koja bi mogla izazvati kontroverze. Pomaže to što se dvostranački Kongres može dogovoriti oko određenih stvari kako bi se nastavile prave rasprave.
Ako se bilo koji član Kongresa usprotivi radnji, ona ne može biti usvojena jednoglasno. Tako, na primjer, malo je vjerojatno da će odluke poput potvrda sudaca Vrhovnog suda ili izmjena Ustava biti donesene bez glasovanja.
U rijetkim situacijama, kao nakon napada na SAD 11. rujna 2001., Kongres je jednoglasno usvojio nekoliko mjera jer je postojala velika podrška predsjedniku i njegovoj stranci. Međutim, nekoliko mjeseci nakon 9. rujna, stranačke podjele počele su se ponovno utvrđivati i ponovno je postalo vjerojatnije da će se o njima glasati.
Potrebno je napraviti još jednu razliku u jednoglasnoj suglasnosti u Kongresu. Može se odnositi samo na članove Kongresa koji su prisutni. Osoba koja se protivi nečemu, ali koja nije tu da prigovori u biti nema pravo glasa i ne uzima se u obzir u odluci.