Mnogi vozači i pješaci primijetili su parove cipela bačenih preko telefonskih žica ili tenisice koje vise s dalekovoda, ali malo je ljudi ikada svjedočilo stvarnom fenomenu bacanja cipela poznatom kao shoefiti. Shoefiti, žargonska riječ nastala od “cipela” i “grafiti”, skovana je sredinom 1990-ih da opiše tajanstveni i moguće opasan čin bacanja cipela.
U idealnom slučaju, shoefiti umjetnik će pričekati do sredine noći da baci par vezanih cipela preko nisko viseće žice. Uz malo sreće, cipele će se omotati preko žice i tamo ostati na neodređeno vrijeme. Realno, međutim, standardni par tenisica može ostati obješen samo nekoliko dana prije nego što ga komunalni radnik ukloni ili pertle istrunu od vremenskih prilika.
Budući da je praksa shoefitija obavijena toliko misterija, tijekom godina se pojavilo nekoliko teorija o njegovom značenju i podrijetlu. Neki izvori sugeriraju da bi pripadnici vojske često bacali svoje borbene čizme preko dalekovoda ili telefonske žice kako bi proslavili svoje posljednje dane aktivne dužnosti. Iako su incidenti shoefitija ponekad povezani s takvim “obredom prijelaza”, to možda nije bila vrlo raširena praksa u vojsci.
Druga teorija koja stoji iza značenja shoefitija ima veze s drugim “obredom prijelaza”. Neki vjeruju da je ritual bacanja cipela započeo s članovima sveučilišnog bratstva koji su željeli obilježiti seksualno osvajanje. Drugi kažu da je izvorni ritual shoefiti označavao završetak škole ili svadbeno slavlje.
Kada se fenomen shoefitija počeo pojavljivati u većim gradovima, nekoliko zlokobnijih glasina postalo je popularne urbane legende. Jedna uporna glasina je da shoefiti označava mjesta na kojima se prodaju ilegalne droge. Vidjeti brojne cipele koje vise na žicama značilo je problem kriminala u susjedstvu. Međutim, veza između shoefitija i poznatih narko-kuća je u najboljem slučaju slaba, budući da dileri droge često mijenjaju svoje reklamne kampanje kako bi spriječili provođenje zakona.
Još jedna urbana legenda koja se tiče shoefitija je da cipele predstavljaju aktivnosti bandi, točnije spomen obilježje poginulim članovima ili teritorijalni zahtjev. Za vrstu cipela koje koristi shoefiti umjetnik također se kaže da ima određeno značenje, iako se značenje mijenja od mjesta do mjesta. Neki izvori sugeriraju da podrijetlo shoefitija nije tako zlokobno kao udruživanje bandi. Cipele su možda zbrisane s kolege iz razreda i prebačene preko žica kao oblik “drži se podalje”, u istom smislu u kojem se drugi predmeti mogu objesiti na stup zastave ili baciti na krov.
Brojni gradovi raspravljaju o uredbama kojima bi se praksa shoefitija učinila nezakonitom ili barem snažno obeshrabrena. Troškovi angažiranja profesionalnih komunalnih radnika za skidanje cipela i mogućnost oštećenja vozila u prolazu potaknuli su ozbiljne rasprave među zakonodavcima, ali može biti vrlo teško uhvatiti shoefiti umjetnika na djelu ili dokazati namjeru zločina.