Podjela vlasti odnosi se na sustav vlasti u kojem vlast nije centralizirana u jednoj osobi ili agenciji. Za razliku od diktature, moć donošenja i provođenja različitih zakona raširena je među različitim skupinama ili pojedincima. Ovaj oblik vladavine koristi se u Sjedinjenim Državama, kao iu Ujedinjenom Kraljevstvu i nekoliko drugih demokratskih zemalja. Svaka vlada s dvodomnim ili trodomnim zakonodavnim tijelom, na primjer, prakticira načela podjele vlasti.
Podjela vlasti u Sjedinjenim Državama zajamčena je Ustavom. Nakon američke revolucije i oslobađanja od britanske vladavine, očevi osnivači bili su zabrinuti zbog stvaranja jedne središnje vlade. Kao takav, Kontinentalni kongres koji je izradio nacrt Ustava imao je za cilj ograničiti moć središnje vlade i osigurati sustav u kojemu je vlast raspoređena između različitih grana vlasti, kao i između savezne i državne vlade. Time su željeli osigurati podjelu vlasti kako ne bi došlo do zloporabe.
Ustav Sjedinjenih Država tako je institucionalizirao podjelu vlasti stvaranjem tri odvojene i različite grane vlasti. Zakonodavno tijelo ima ovlast donositi i predlagati zakone, podliježu predsjedničkom vetu i sudskoj reviziji od strane Vrhovnog suda. Predsjednik ima ovlast predlaganja zakona, ali ga Kongres mora odobriti, a sud ga također može ocjenjivati u pogledu ustavnosti. Vrhovnom sudu je dopušteno stvarati sudsku praksu i tumačiti sudsku praksu, ali zakonodavno tijelo tada može donijeti zakon koji mijenja pravila ili tumačenja suda. Kao takva, svaka podružnica podliježe nadzoru i pregledu od strane drugih ogranaka kako bi se osiguralo da nema zlouporabe ovlasti.
Članak III. Odjeljak II. Ustava također je osigurao podjelu vlasti između savezne vlade i vlada država. Ovaj dio Ustava nalagao je da su sve ovlasti koje nisu izričito nabrojane kao dodijeljene saveznoj vladi rezervirane za države i narod. Kao takva, ako Ustav nije rekao saveznoj vladi da ima ovlasti regulirati određeno područje, državna vlada ima isključivu nadležnost da donosi i donosi zakone koji se odnose na tu temu. Zakoni o vlasništvu i razvodu braka, na primjer, uglavnom se donose na državnoj razini budući da država ima najveći interes u donošenju i provođenju takvih zakona.