Generizirani zaštitni znak je zaštitni znak koji se počeo koristiti za opisivanje svih sličnih proizvoda, a ne za proizvod određenog proizvođača. Neki dobro poznati primjeri generiziranih zaštitnih znakova uključuju kleenex, kotex, xerox, aspirin, heroin, crock pot, hoover, selotejp i rolodex. Svi ovi nazivi koriste se općenito za opisivanje određenih proizvoda, unatoč činjenici da su nekoć bili zaštićeni, au nekim slučajevima i dalje su zaštićeni. Prema zakonu, ako tvrtka ne poduzme mjere da zaštiti proizvod od generizacije, može izgubiti svoj zaštitni znak.
Proces kroz koji zaštitni znak postaje generički ponekad se naziva “razrjeđivanje zaštitnog znaka” ili “genericid”. Većina tvrtki to želi izbjeći, jer to slabi moć njihovog proizvoda na tržištu. Na primjer, budući da je pojam “fast-aid” postao generički, tvrtka koja proizvodi zavoje marke Band-Aid može izgubiti kupce u odnosu na druge tvrtke koje koriste zaštitni znak tvrtke. Generizirani zaštitni znak može ubiti profit tvrtke ako se s njim ne postupa.
Postoji nekoliko načina na koje se generički zaštitni znak može dogoditi. U pravilu, tvrtka zauzima tržište za proizvod, kao što je bio slučaj s Xerox Corporation, koja je od početka dominirala industrijom fotokopirnih uređaja, što je mnoge ljude navelo da kupuju Xeroxove proizvode. Tvrtke također mogu slučajno oslabiti svoje proizvode virusnim marketingom ili loše sročenim oglašavanjem, dopuštajući drugim tvrtkama da iskoriste prednosti njihovih raširenih marketinških kampanja za promicanje vlastitih proizvoda.
Kada tvrtka osjeti generički zaštitni znak na horizontu, može poduzeti korake da ga zaštiti. Na primjer, mnoge tvrtke koriste ono što je poznato kao generički deskriptor, pojašnjavajući izraz koji definira proizvod kada se koristi u kombinaciji sa zaštitnim znakom, jasno razlikuju zaštitni znak i proizvod. Na primjer, moglo bi se čuti za Kleenex maramice ili Hoover usisivače. Neke tvrtke u svoje oglašavanje ubacuju i riječ “brand”, naglašavajući zaštitni znak, kao u slučaju LEGO blokova marke ili želatine marke Jell-O.
Jedan zanimljiv slučaj zaštite od generizacije dogodio se u Europskoj uniji, gdje mnogi proizvodi uživaju ono što se naziva zaštićenom oznakom izvornosti. To znači da se samo proizvodi proizvedeni na određeni način u određenoj regiji mogu označiti kao parmezan, šampanjac ili pršut. Ovaj je proces osmišljen kako bi zaštitio tradicionalne načine proizvodnje hrane i povećao povjerenje potrošača u popularne proizvode osiguravanjem osnovnog standarda kvalitete. U ovom slučaju, pokušaj izbjegavanja generiziranog žiga je osmišljen kako bi se zaštitio tradicionalni proces, a ne profit tvrtke, iako tvrtke u tim regijama svakako profitiraju.