Tržišni neuspjeh nastaje kada gospodarstvo nacije nije u stanju učinkovito alocirati resurse među pojedincima. To je neuspjeh širokog raspona koji obično nastaje zbog eksternalija. Znakovi tržišnog neuspjeha uključuju nejednakost, malo sirovina koje omogućuju gospodarstvu da gradi i trguje dobrima, te vladinu intervenciju koja guši trgovinu i korištenje resursa. Ova vrsta kvara može se dogoditi kada je prisutna jedna ili više ovih stavki. Nekoliko različitih čimbenika izvan njih može izazvati problem, iako su oni među najčešćim.
Nejednakost nastaje kada jedna skupina ili klasa građana stalno ima više prihoda ili sredstava od druge. Ovaj klasični scenarij dolazi iz feudalnog sustava prošle povijesti. Gospodari su imali zemlju, dvorce i resurse koji su se protezali daleko iznad resursa kmetova, koji su bili prisiljeni raditi za gospodare. To je bio tržišni neuspjeh jer svaki pojedinac u gospodarstvu nije mogao uspjeti. Ograničenja koja su stavljena na kmetove – koji često nisu bili u stanju zadržati robu proizvedenu svojim rukama – otežala su im da se uzdignu iznad svoje niske usluge.
Većina zemalja ima fiksne granice, koje ograničavaju njihove mogućnosti prikupljanja resursa. Tržišni neuspjeh događa se kada su granice jedne nacije toliko male da postoji malo resursa za unutarnju proizvodnju dobara. Stoga nacija mora pronaći voljne trgovinske partnere koji će osigurati potrebne resurse ili gotovu robu za gospodarski napredak. Trgovina je, međutim, dvosmjerna avenija. Nacija mora biti spremna odreći se nekih svojih dobara — koliko god ograničena bila — kako bi potaknula ekonomski napredak i izbjegla tržišni neuspjeh.
Državna intervencija često je čest problem ili problem koji stvara tržišni neuspjeh. Kontrola cijena i regulacija su među dvije najveće stavke koje u konačnici stvaraju tržišni neuspjeh. Kontrola cijena postavlja minimalnu ili maksimalnu cijenu koju pojedinci mogu naplatiti drugima za robu. Minimalna plaća je uobičajena kontrola cijena; tvrtke dobivaju mandate o tome koliku naknadu moraju isplatiti zaposlenicima. Međutim, ako je minimalna plaća viša od tržišne, roba će imati više cijene, stvarajući potencijalni tržišni neuspjeh kada potrošači ne mogu kupiti tu robu.
Državna regulacija se događa kada politička klasa nacije pokušava kontrolirati kako tvrtke rade. Čak i kada nacije imaju obilne ekonomske resurse, previše propisa može ograničiti korištenje resursa. To dovodi do niže proizvodnje i viših cijena jer vlada pokušava kontrolirati ponudu i potražnju. Propisi također povećavaju troškove jer tvrtka mora mijenjati svoje poslovanje kako bi zadovoljila vladu, koja može donositi pravila i zahtjeve bez ekonomskog obrazloženja. Prekomjerna državna kontrola u zapovjednim ekonomijama potpuno uništava tržište, što rezultira krajnjom vrstom neuspjeha.