Copacker je tvrtka koja proizvodi, pakira i označava proizvode na temelju ugovora za druge tvrtke. Obično kopakeri imaju nekoliko proizvodnih ugovora s nizom različitih tvrtki u istoj industriji. Dobar primjer za to su kopakeri u prehrambenoj industriji koji mogu proizvoditi prehrambene proizvode za nacionalne ili međunarodne distributere hrane sve do lokalnih tvrtki koje se temelje na kućnoj kuhinji.
Ugovorna proizvodnja je postala uobičajena u tvorničkim postavkama. To je često zbog potrebe poštivanja složenih proizvodnih propisa koje nameće vlada. Službene propise o proizvodnji, označavanju i pakiranju pojedinim tvrtkama može biti teško dešifrirati i kontinuirano ih se pridržavati, tako da oni “prebacuju” proces proizvodnje na pakera koji je dobro upućen u industrijske standarde za niz povezanih proizvoda.
Proizvodnja i proizvodnja od strane kopakera također su obično isplativiji, budući da imaju kapacitet za proizvodnju velikih količina proizvoda na mnogim regionalnim lokacijama, uz dosljednu kvalitetu i niži jedinični trošak nego što pojedina tvrtka može učiniti na svom vlastiti. Ove ekonomije razmjera čine ugovore o pakiranju idealnim za start-up tvrtke koje se ne mogu natjecati s velikim konkurentima koji su već na tržištu. Nekoliko industrija kao što su prehrambeni proizvodi, farmaceutski proizvodi i kozmetika također su prirodno pogodni za ugovore o pakiranju. Začetnici intelektualnog vlasništva u tim industrijama obično nisu izravno u proizvodnom poslovanju, već su usredotočeni na rafiniranje naslijeđenih proizvoda te istraživanje i razvoj novih.
Spajanje proizvodnje i proizvodnje korištenjem kopakera podiže se na drugu razinu pri čemu se same tvrtke za kopakiranje udružuju u velike konglomerate. Nekoliko regionalnih farmaceutskih kopakera u Sjedinjenim Državama spojilo se u jednu matičnu tvrtku 2011. kao primjer toga. To omogućuje farmaceutskim tvrtkama da se bave samo jednim pakiranjem za razne lijekove koje licenciraju, u nizu oblika i doza.
Problemi s kopakerima mogu nastati i kada se proizvodi u različitim, ali povezanim industrijama proizvode u istom pogonu, kao što se dogodilo 2011. godine u Njemačkoj. Paker u Schleswig Holsteinu pokrenuo je niz događaja koji su kontaminirali hranu namijenjenu za ljudsku prehranu kemijskim kancerogenim dioksinom. Tvornica kopakera proizvodi ulja namijenjena upotrebi kao biogoriva, ali su umjesto toga dodana stočnoj hrani za kokoši, svinje, a možda i krave na 4,700 farmi u Njemačkoj. Opseg problema otkriven je tek nakon što je najmanje 3,000 metričkih tona (3 milijuna kilograma) hrane za životinje rezultiralo kontaminacijom pilećeg mesa i jaja, svinjetine i eventualno kravljeg mlijeka u Njemačkoj, kao i izvozom u Veliku Britaniju i Nizozemsku. Uzrok ove nesreće ugovornog pakera pripisuje se pohlepi, pri čemu je kopaker plasirao svoj proizvod poljoprivrednicima kada ga je legalno mogao prodavati samo kao biogorivo.