Bankarska deregulacija je proces u kojem se povlači državni nadzor nad bankarskom industrijom, kao i mnogi propisi koji ograničavaju aktivnosti banaka. Kada dođe do deregulacije, to ne znači da nema ograničenja; zakoni protiv prijevara i drugih aktivnosti su zadržani, ali vlada ima mnogo manje izravnu ulogu u poslovanju banaka. Deregulacija se može dogoditi i u drugim industrijama, kao što su komunalna industrija ili industrija zračnih prijevoznika.
Ova praksa se najčešće viđa u kapitalističkim zemljama. Argument za deregulaciju bankarstva je taj da će povećati konkurenciju, što će u konačnici omogućiti veći financijski rast, a od koristi i potrošačima i bankarskoj industriji. Bez deregulacije banaka, tvrde neki zagovornici, može biti teško za rast gospodarstva, jer se banke mogu osjećati previše ograničene vladinim mandatima. Deregulacija bi također trebala poticati inovativnost i kreativnost u bankarskoj industriji, budući da su takve aktivnosti često nesklone vladinim agencijama koje nerado usvajaju nove prakse i ideje.
Nakon što banke budu deregulirane, ideja je da će tržišne snage djelovati kao oblik samoregulacije. Drugim riječima, banke se neće upuštati u aktivnosti koje su u suprotnosti s njihovim najboljim interesima, a banke mogu, u određenoj mjeri, nadzirati jedna drugu kako bi stvorile prihvaćenu standardnu proceduru poslovanja. Samoregulacija bi trebala osigurati da bankarska industrija ne izmakne kontroli, a da se banke ne opterećuju.
Kako su neke nacije naučile na teži način, samoregulacija nije uvijek učinkovita. Bankarska deregulacija može dovesti do proliferacije krajnje nerazumnih poslovnih praksi, koje se zapravo mogu poticati i kultivirati u dereguliranoj bankarskoj industriji, jer nema provjere i ravnoteže. Kako velike banke usvajaju nove prakse i aktivnosti, manje banke mogu slijediti njihov primjer, uzrokujući dramatične promjene u načinu poslovanja banaka. Iako neki od ovih pomaka mogu biti korisni, deregulacija bankarstva također može pretvoriti gospodarstvo u kuću od karata koja se vrlo lako može destabilizirati.
Neke su nacije pokušale uspostaviti ravnotežu između deregulacije i intenzivnog nadzora vlade. Ove vlade priznaju da deregulacija može biti korisna i da nadzor vlade obično ometaju spore promjene i sporo usvajanje ideja. No, vidjeli su i posljedice potpune deregulacije, a željeli bi ih izbjeći. U tim slučajevima, propisi o bankarskoj industriji dopuštaju određeni državni nadzor, ali i dalje promiču vrijednosti slobodnog tržišta.