Omjer koncentracije je ekonomski alat koji se koristi za određivanje količine konkurencije na ekonomskom tržištu. Herfindahlov indeks i omjer koncentracije četiri ili osam tvrtki najčešća je formula za ovaj ekonomski alat. Omjer koncentracije će mjeriti ukupnu proizvodnju za određeni broj tvrtki u poslovnoj industriji ili sektoru. Svrha ovog omjera je otkriti količinu tržišne kontrole koju glavne tvrtke imaju u industriji. Industrije ili sektori kojima dominira nekoliko velikih tvrtki smatraju se oligopolom, što ukazuje na mali broj dobavljača robe ili usluga široke potrošnje. Svako poduzeće može temeljiti svoje poslovne odluke na drugim radnjama poduzeća u oligopolističkoj industriji.
Herfindahlov indeks je zbroj kvadrata za svaki tržišni udio velikih tvrtki u industriji, s ukupnim brojem tvrtki koje se ne mjere više od 50. Ovaj indeks pruža raspon pokazatelja od 0 do 1, s višim brojevima koji općenito ukazuju na smanjenje konkurencije i povećanje tržišnog udjela za najveće tvrtke u industriji. Ekonomisti obično koriste .18 kao točku u Herfindahlovom indeksu u kojoj industrija ima visoku koncentraciju dominantnih tvrtki. Jedno poduzeće koje dosljedno dominira tržištem imat će monopol, što obično predstavlja nepovoljan položaj za potrošačke cijene.
Na primjer, pet tvrtki ima tržišni udjel od 30%, 30%, 20%, 15%, odnosno 5%. Herfindahlov indeks izračunava se kao 30^2, 30^2, 20^2, 15^2, 5^2, što dovodi do indeksa od 245. To ukazuje na industriju s visokom koncentracijom dominantnih poduzeća.
Omjer koncentracije četiri ili osam firmi mnogo je lakše izračunati nego Herfindahlov indeks. Svaki od ovih omjera uzima četiri ili osam najboljih tvrtki u industriji i zbraja ukupni tržišni udio za svaku tvrtku. Omjer koncentracije četiri ili osam firmi kretat će se od 0 do 100%. Industrija s 0% ukupnog tržišnog udjela nema tržišnu koncentraciju i predstavlja industriju u kojoj niti jedna tvrtka ne dominira tržištem. Ovo se često smatra savršenom konkurencijom. Industrije s ukupno 100% kao zbroj tržišnih udjela jednake su ukupnoj koncentraciji na tržištu. Ovo je klasičan primjer oligopola jer četiri ili osam tvrtki dominiraju tržištem. Niska koncentracija tržišta se smatra od 0 do 50%, srednja koncentracija od 50 do 80%, a visoka tržišna koncentracija od 80 do 100%.