Nacionalni rashodi izraz je koji se koristi za opisivanje ukupne potrošnje u gospodarstvu određene zemlje. Taj se iznos koristi za kreiranje proračuna zemlje i procjenu njenog ukupnog ekonomskog zdravlja. Nacionalna potrošnja zemlje također će biti relativna u odnosu na ukupan iznos prihoda koji zemlja prima ili zarađuje.
Postoji mnogo različitih vrsta manjih izdataka koji se izračunavaju kako bi se odredili ukupni nacionalni rashodi zemlje. Nekoliko različitih vrsta su iznosi potrošeni na zdravstvenu zaštitu, infrastrukturu, obrazovanje, tehnologiju, okoliš, vojsku i kriminal. U Sjedinjenim Državama, prije nego što se dođe do podataka o ukupnim nacionalnim izdacima za ove i druge troškove, prikupljaju se informacije o više lokalnih izdataka iz svake države.
Iako postoje različite vrste rashoda, od svake se očekuje da će koristiti građanima neke zemlje. Ove pogodnosti mogu uključivati one koje trenutno imaju građani neke zemlje, kao i one koje se očekuju u budućnosti. Na primjer, nacionalni izdaci zemlje za obrazovanje mogu trenutno koristiti građanima pružanjem pristupa kvalitetnom javnom obrazovanju, ali novac potrošen na obrazovna istraživanja i buduće programe reformi možda neće koristiti građanima do kasnijeg datuma, što je ponekad mnogo godina u budućnosti.
Ovisno o zemlji, informacije o nacionalnim javnim rashodima mogu se, ali i ne moraju, dati na uvid građanima. U Sjedinjenim Državama informacije o državnim rashodima dostupne su javnosti. Ove se informacije rutinski izvještavaju putem medija i stavljaju se na raspolaganje u tiskanom i digitalnom formatu, koji se može pregledati u bilo kojem trenutku. Prijavljene informacije općenito su organizirane prema različitim vrstama rashoda kako bi ponudile jasnu naznaku gdje se distribuiraju javni porezni izdaci koji potječu od američkih poreznih obveznika.
Praćenjem podataka o nacionalnim rashodima, zemlje mogu identificirati područja slabosti ili prekomjerne potrošnje u pokušaju da smanje rashode ili preusmjere potrošena sredstva na drugo područje potrošnje. Pomno praćenje ovih podataka također pomaže zemljama u predviđanju budućih troškova potrošnje i pokušaju pripreme u skladu s tim. U zemljama u kojima su nacionalni podaci koji se odnose na federalnu potrošnju dostupni javnosti, često se vodi rasprava o razinama potrošnje i kategorijama potrošnje. Ekonomisti, političari i građani neke zemlje često se ne slažu oko toga koliko se proizvoda raspoređuje na određene sektore i koliko treba potrošiti u budućnosti.