Sherman Antitrust Act, koji je donesen 1890. godine, bio je prvi zakon koji je Kongres Sjedinjenih Država usvojio za ograničavanje monopola. Monopol nastaje kada jedno poduzeće ili skupina zadružnih društava ima kontrolu nad određenim poslom ili aspektom gospodarstva. Aranžman kojim dioničari nekoliko različitih tvrtki povjeravaju svoje kontrolne udjele u dionicama odboru povjerenika poznat je kao trust i često rezultira stvaranjem monopola, budući da trust ima pretjeranu kontrolu nad industrijom. Sherman Antitrust Act imao je za cilj poticanje tržišnog natjecanja sprječavanjem formiranja trustova i umjetnim smanjenjem ponude i povećanjem cijena različitih proizvoda i usluga.
Najpoznatiji od svih američkih trustova bio je Rockefellerov Standard Oil Trust, koji je osnovan kasnih 1800-ih. Trust je kontrolirao gotovo cijelu američku naftnu industriju, dajući joj gotovo potpunu kontrolu nad cijenama i dostupnošću nafte. Trustovi kao što je Standard Oil Trust koristili su nekoliko različitih taktika kako bi eliminirali konkurenciju i stekli kontrolu nad industrijom. Otkupili su druge tvrtke i snizili njihove cijene na razine s kojima druge tvrtke nisu mogle konkurirati. Također su pokušali zarobiti kupce u kompliciranim, dugoročnim ugovorima; ako to nije uspjelo, ponekad su se okretali zastrašivanju i nasilju kako bi postigli svoj put.
Monopoli su doživljavani kao prijetnja pravilnom funkcioniranju američkog gospodarstva, pa je na snagu stupio Sherman Antitrust Act. U njemu se navodi da se svi sporazumi koji nepravedno ograničavaju tržišno natjecanje i utječu na međudržavnu trgovinu smatraju nezakonitima. Također je navedeno da se stvaranje ili pokušaj formiranja monopola nad određenom robom ili uslugom smatra nezakonitim. Naknadni akti, kao što je Clayton Antitrust Act, dodaju dodatna ograničenja na spajanja, cijene i povezana pitanja povezana s poslovanjem.
Iako je Sherman Antitrust Act namijenjen obeshrabrivanju i sprječavanju nepoštenih monopola, on ne postoji da bi uopće spriječio monopole. Vrhovni sud je, u predmetima koji se odnose na djelo, razlikovao nedužne monopole i monopole nastale nepoštenim sporazumima. Tvrtke koje ostvare monopol vlastitim neovisnim zaslugama nisu kažnjene, jer zaslužuju kontrolu nad tržištem. Zakon o zaštiti monopola još uvijek se citira u sudskim sporovima, ali se s vremenom promijenio. Definicija onoga što čini tržište bila je primarna tema rasprave u vezi s antimonopolskim zakonom, budući da trgovina postaje moguća kroz sve veći broj izvora i komplicira način na koji ljudi gledaju na osnovne aspekte gospodarstva.