Besplatna roba je roba koja je lako dostupna, bez stvarne provjere njihove dostupnosti, uz nisku ili nepostojeću cijenu za potrošače. Zrak se obično koristi kao primjer. Svima je potreban zrak, ali ga je također lako nabaviti i nema ograničenja u potrošnji. Besplatna roba može se proizvoditi na više načina, a definicija može biti pomalo skliska; na primjer, ekonomisti bi mogli tvrditi da zrak zapravo nije besplatno dobro jer društvo snosi troškove za zaštitu kvalitete zraka, poput filtriranja dimnjaka za ograničavanje onečišćenja.
Jedna od metoda proizvodnje besplatne robe je nusproizvod stvaranja nečeg vrjednijeg. Tvrtka koja uzgaja rižu, na primjer, čini to za samu rižu, ali također proizvodi rižine ljuske, koje se mogu spaliti za proizvodnju energije ili koristiti za izradu kompozitnih materijala poput oplata. Otpadni proizvodi koje bi tvrtka inače bacila mogu postati besplatna roba ako su vrijedni za potrošače. Tvrtke bi, na primjer, mogle odbaciti transportne palete koje bi drugi ljudi mogli koristiti za građevinske projekte ili gorivo.
Ostalu besplatnu robu lako je reproducirati uz male ili besplatne troškove. Primjer je web stranica. Više korisnika može učitati web stranicu u isto vrijeme i koristiti resurse na njoj, a da to ne bude skuplje. Jednako košta dizajn web stranice bez obzira na to koristi li ga 10 ili 100 ljudi. Pristup može biti ograničen ograničenjima na poslužitelju, ali sama web stranica je još uvijek besplatna roba.
Neki drugi reproducirani objekti su tehnički slobodna roba, ali mogu biti oskudna uz pravnu zaštitu. Knjige su primjer. Sama knjiga može se reproducirati beskonačan broj puta, ali autor može primijeniti zaštitu autorskih prava kako bi kontrolirao distribuciju i pretvorio je iz besplatnog dobra u oskudno.
U bogatom društvu besplatna roba može biti lako dostupna. Između otpadnih proizvoda koji nastaju tijekom proizvodnje vrijednih stvari, slobodno distribuiranih materijala poput web-mjesta i knjiga u javnoj domeni, i drugih bogatih resursa, članovi društva imaju pristup brojnim besplatnim proizvodima. Nedostatak resursa je češći u manje bogatim društvima, gdje svi otpadni proizvodi, na primjer, imaju vrijednost jer tvrtke moraju izvući maksimalnu vrijednost iz svega što naprave. Tvrtka za rižu u ovom primjeru trebala bi prodavati otpadne proizvode umjesto da ih ostavlja bilo kome da ih sami skuplja i koristi.