Planovi kriznog upravljanja su strategije stvorene za zaštitu poduzeća od bilo koje vrste nepredviđene opasnosti ili problema. Postoji mnogo različitih tipova planova upravljanja kriznim situacijama koji pokrivaju svaki aspekt spremnosti za krizu, od ekonomskih pitanja poput povlačenja i nesreća do sigurnosnih problema kao što su prirodne katastrofe i teroristički napadi. Poduzeća koriste planove upravljanja kriznim situacijama kao nepredviđene slučajeve kako bi pomogli u nastavku poslovanja i zaštitili zaposlenike bez obzira na ozbiljan problem. Neki stručnjaci sugeriraju da dobre krizne strategije mogu biti odlučujući čimbenik u tome hoće li tvrtka u iznenadnim problemima tonuti ili plivati.
Neki planovi upravljanja krizama usmjereni su na fizičke opasnosti za radno mjesto ili tvornicu. To uključuje prirodne katastrofe kao što su uragani, potresi, požari i poplave. Planovi za katastrofe često obučavaju zaposlenike o sigurnosnim protokolima tijekom prirodne katastrofe i osiguravaju zalihe za borbu ili preživljavanje prirodne katastrofe, kao što su aparati za gašenje požara, skloništa od uragana i tornada te oprema za preživljavanje.
Strategije fizičke opasnosti mogu se odnositi i na nasilne napade, kao što su pljačke, terorističke aktivnosti ili nasilje na radnom mjestu. Osposobljavanje zaposlenika da reagiraju na siguran način i slijede jasnu politiku ne samo da može spasiti živote, već se može dobro odraziti i na ugled tvrtke. Nakon terorističkih napada poput onih 11. rujna 2001., kada je postalo očito da su neki životi možda izgubili zbog nedovoljnog planiranja hitnih situacija među poduzećima unutar Svjetskog trgovinskog centra, mnoge su tvrtke odlučile stvoriti sveobuhvatne planove za bijeg i sigurnost koji pokrivaju desetke mogućih katastrofa.
Krize odnosa s javnošću nastaju kada se otkriju informacije koje štete ugledu tvrtke. Te krize uključuju opoziv proizvoda, objavljivanje kršenja sigurnosti, dokaze prijevare ili druge nezakonite aktivnosti ili katastrofe visokog profila kao što je izlijevanje nafte ili smrt u vezi s proizvodom. Tvrtke koje nemaju dobre planove upravljanja krizom za ove situacije mogu se naći u ozbiljnom riziku od katastrofe reputacije.
Stručnjaci sugeriraju da bi dobri planovi upravljanja krizom zapravo mogli pozitivno utjecati na imidž tvrtke. Preuzimanje situacije, iskrenost prema javnosti i poduzimanje konačnih mjera za rješavanje krize smatraju se trima najvažnijim ključevima dobrog upravljanja krizom. Predugo čekanje prije priznanja odgovornosti ili donošenja planova za nepredviđene situacije često se smatra lijenim ili neodgovornim, dok se pokretanje kampanje dezinformacija u javnosti može činiti neiskrenim i mutnim. Nemogućnost pravovremenog rješavanja krize može biti razoran neuspjeh, jer će se tvrtka brzo pokazati nesposobnom i nepromišljenom ako ne bude u stanju počistiti vlastite nerede, koliko god kriza bila neočekivana.