Ekonomska intervencija je kada vlada neke nacije poduzima mjere za promjenu gospodarstva u političke svrhe. U slobodnom tržišnom gospodarstvu, pojedinci i poduzeća imaju sposobnost djelovati u vlastitom interesu. Vlasništvo nad imovinom zaštićeno je sudovima tako da pojedinci ne moraju brinuti o gubitku svoje robe drugim pojedincima. Obilne količine gospodarskih intervencija rezultirat će mješovitom ekonomijom, u kojoj će vladine agencije igrati veću ulogu od uobičajene u gospodarskom planiranju nacije.
Ekonomsko planiranje je kada nacija pokušava stvoriti osjećaj jednakosti među građanima unutar svojih granica. Vrste ekonomske intervencije ili planiranja uključuju zakone o minimalnoj plaći, mogućnost sindikalnog udruživanja radnika, kontrolu cijena, carine ili uvozne kvote i porezne olakšice ili kredite. Vlade često koriste ove planove kako bi pomogle u stvaranju gospodarstva bez nelojalne konkurencije, što je nesposobnost jednog pojedinca da postigne istu razinu ekonomskog bogatstva kao druga osoba. Teška gospodarska intervencija često će rezultirati centralno planiranom ekonomijom, kao što je to u socijalističkim ili komunističkim društvima. Ta se gospodarstva oslanjaju na svoju vladu da usmjerava gospodarstvo prema potrebi i osigurava raspodjelu resursa prema specifičnim svrhama.
Slobodna tržišna gospodarstva često doživljavaju koncept poznat kao poslovni ciklus. Ovo je prirodno razdoblje ekspanzije i kontrakcije temeljeno na promjenama u ekonomiji slobodnog tržišta. Ekspanzija se događa kada se poveća potražnja potrošača za određenim dobrima ili uslugama. Širenje velikih razmjera često rezultira rastom nacionalnog bruto domaćeg proizvoda, koji je zbroj svih proizvoda proizvedenih unutar nacije. Do kontrakcije dolazi kada se potražnja smanji ili resursi postanu oskudni, smanjujući ponudu roba koje proizvode tvrtke. Iako su prirodne, ove kontrakcije mogu izazvati najveću ekonomsku intervenciju vlade.
Vlade često pokušavaju kreirati politike tijekom ekonomskih kontrakcija kako bi ublažile udarac ekonomskih poteškoća. Međutim, slobodno tržište općenito će se ispraviti samo od sebe, iako se možda neće dogoditi tako brzo kako bi pojedinci željeli. Osim toga, politike koje se provode tijekom ekonomske intervencije i dalje će postojati nakon što se gospodarstvo ispravi, što će rezultirati dodatnim pravilima kojih se tvrtke i pojedinci moraju pridržavati u gospodarstvu. Ovo spada u teoriju nenamjernih posljedica, gdje će intervencija vlade — iako dobronamjerna — imati učinak koji ometa gospodarstvo u budućnosti. Međutim, pojedinci bi mogli preferirati ovu intervenciju ako promiče društveno odgovornije okruženje bez obzira na troškove za poduzeća.