Aranžman s više vlakana (MFA) bio je sporazum između Europske unije (EU) i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) koji je ograničio izvoz proizvoda od vlakana iz zemalja u razvoju. To je bilo kako ove nacije ne bi prestigle domaću industriju u EU i SAD-u. Sporazum je bio zamišljen kao kratkoročna taktika za očuvanje industrije u EU i SAD-u. Također je poznat kao sporazum o više vlakana.
Roba tekstilne industrije bila je pokrivena aranžmanom s više vlakana. Specifični proizvodi uključivali su pređu, tkaninu i odjeću. Te su određene industrije bile ciljane jer su radno intenzivne. Gdje zemlje u razvoju obično imaju prednost u tim industrijama zbog svoje visoke populacije i niskih plaća radnika.
Prema aranžmanu s više vlakana, izvoz iz zemalja u razvoju podlijegao je kvotama. Svakoj zemlji je dodijeljen određeni dopušteni broj izvoza za svaku stavku. Godišnje je u svaku razvijenu naciju bio dopušten samo određeni postotak robe. Nakon što je ta kvota postignuta, zemlja nije mogla izvoziti dodatnu robu do sljedeće kalendarske godine.
Bilo je nekih iznimaka u rasporedu s više vlakana. Vrlo siromašne zemlje, poput Bangladeša, nisu bile podvrgnute ograničenjima jer bi podvrgavanje kvotama ozbiljno utjecalo na dobrobit nacije. Zemlje s ovom prednošću mogle su proširiti svoje industrije do takve razine da im se nova konkurencija koja je nastala nakon završetka MVP-a nije naštetila jer su i dalje imale jeftiniju radnu snagu.
Aranžman s više vlakana bio je aktivan između 1974. i 2004. Tada se smatralo da je protivno propisima Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Iz tog razloga, MFA je ukinut od 1. siječnja 2005. Od tada razvijene zemlje pokušavaju pronaći druge načine da repliciraju ili barem približe učinak aranžmana s više vlakana.
Nakon što je sporazum s više vlakana okončan, Kina je imala nagli porast izvoza. SAD i EU pozvali su naciju da ograniči trgovinu kao što je navedeno u svom pristupnom sporazumu iz WTO-a. To je rezultiralo ograničenjima kvota za određeno razdoblje između SAD-a i EU-a.
Ograničenja za Kinu nakon aranžmana s više vlakana bila su uzrok nekih kontroverzi u EU. Kada je Kina saznala za nove zahtjeve, eksponencijalno je povećala svoj izvoz u nastojanju da prijeđe rok prije nego što se ta nova pravila nametnu. Isporučeno je toliko proizvoda da je nadmašilo godišnju kvotu, što je rezultiralo time da su pošiljke držane u lukama EU. Na kraju je postignuto diplomatsko rješenje.