Europska ekonomska zajednica naziv je ugovora između Italije, Francuske i Njemačke koji je potpisan u Rimu 1957. godine. U sporazum su bile uključene i Belgija, Luksemburg i Nizozemska, koje su u to vrijeme bile poznate kao zemlje Beneluksa. Ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednici trebao je okupiti zemlje članice kako bi pomogle u jačanju njihovih vojnih i gospodarskih moći. Zemlje članice uspostavile su parlamentarnu skupštinu za upravljanje ugovorom. Europska ekonomska zajednica s vremenom je postala poznata kao Europska unija (EU).
Jedan od primarnih ciljeva Europske ekonomske zajednice bio je uspostavljanje trgovinskih odnosa unutar zemalja članica. Vjerovalo se da će ugovor dovesti do poštene trgovine i donijeti prosperitet nerazvijenim regijama. Zemlje članice pristale su na trgovinsku politiku koja bi ograničila komercijalnu trgovinu na zemlje izvan njihove unije. Na taj su se način nadali da će moći ostvariti određenu kontrolu nad cijenama i otvaranjem radnih mjesta. Gospodarski razvoj za koji su se zemlje članice nadale da će ga postići temeljio se na onome što se nazvalo „četiri slobode“, koje bi osiguravale slobodan prijevoz ljudi, robe, novca i usluga između zemalja članica.
Drugi veliki cilj Europske ekonomske zajednice odnosio se na razvoj atomske energije. Tijekom tog vremena mnoge su zemlje pokušavale razviti atomsku energiju za domaću i vojnu upotrebu. Zajedno su formirali Europsku zajednicu za atomsku energiju, koja se kasnije nazvala Euratom. Za razliku od mnogih drugih nuklearnih programa, Euratom je za cilj imao razvoj nuklearne energije samo za miroljubive domaće potrebe. Niti jedna od prvih šest zemalja članica nije bila dovoljno bogata pojedinačno da pokrene takav program, ali udruživanjem svojih resursa uspjele su se pridružiti nuklearnoj zajednici.
Između 1957. i 2005. Europska gospodarska zajednica prošla je kroz mnoge promjene i dodala mnogo novih članica. Jedan od najvažnijih događaja u vezi s ugovorom bio je dodavanje Danske, Irske i Ujedinjenog Kraljevstva. Ove zemlje potpisale su sporazum 1972., a slijedila ih je Grčka 1979. Do 1994., Španjolska, Portugal, Švedska, Finska i Austrija potpisale su sporazum, čime je ukupan broj država članica povećan na 15. Do 2005. veliki blok Istočnoeuropske zemlje također su potpisale sporazum, čime je ukupno članstvo dovelo na 27.
27 zemalja koje su formirale Europsku ekonomsku zajednicu postale su poznate kao EU. EU se smatra jednom od najmoćnijih sindikata na svijetu. Dijele zajedničko tržište i smatraju se jakim vojnim saveznicima. Trgovinske politike Europske unije smatraju se jednima od najuspješnijih trgovinskih politika ikada stvorenih.