Makroekonomija je područje studija posvećeno razumijevanju ponašanja gospodarstava u velikim razmjerima i korištenju tog razumijevanja za informiranje o ekonomskim politikama. Ciljevi makroekonomije su višestruki, ali oni obično uključuju utvrđivanje kako najbolje potaknuti gospodarski rast uz sprječavanje gospodarskog pada. Neki pojedinci koji studiraju makroekonomiju rade na razvoju načina za izlazak iz recesije ili depresije, dok se drugi usredotočuju na održavanje neprekidnog rasta uz sprječavanje dramatičnih kriza. Praktični ciljevi makroekonomije uključuju donošenje odluka i donošenje politika koje imaju pozitivne učinke na gospodarstvo, što može biti teško s obzirom na često nepredvidive odgovore gospodarstava na promjene. Drugi pak proučavaju makroekonomiju s ciljem predviđanja ponašanja gospodarstava kako bi se donijele dobre poslovne ili financijske odluke.
Primarni ciljevi makroekonomije, praktični ili teorijski, obično uključuju rasvjetljavanje različitih čimbenika koji doprinose ekonomskim promjenama. Ponašanjem gospodarstva upravlja složena mreža čimbenika. Promjena jednog može potencijalno promijeniti učinke bilo kojeg od drugih čimbenika i imati značajan učinak na gospodarstvo. Izgradnja zadovoljavajućeg modela ove složene mreže kako bi se utvrdilo kako čimbenici utječu jedni na druge i na pojedinu ekonomiju u cjelini jedno je od najvažnijih i najvrednijih žarišta makroekonomije. Većina makroekonomskih modela dopušta teoretičarima da ispitaju samo nekoliko čimbenika odjednom.
Promicanje gospodarskog rasta utemeljenog na makroekonomskoj teoriji još je jedan od glavnih ciljeva makroekonomije. Teoretičari koji prvenstveno rade u akademskoj zajednici rade važan posao stvarajući makroekonomske modele i analizirajući rezultate povijesnih ekonomskih politika. Kreatori politike moraju primijeniti ove informacije na razvoj praktičnih ekonomskih politika. Nažalost, čak ni najbolje obrazovani ekonomisti ne mogu objasniti sve moguće čimbenike, pa ekonomske politike i odluke često imaju neželjene nuspojave, u dobru ili u zlu. Drugi fokus makroekonomije je osigurati da domaće ekonomske politike i odluke nemaju štetne učinke na inozemne ekonomske sustave osim ako to iz nekog razloga nije politički povoljno.
Bez obzira na krajnji cilj, manipulacija gospodarstvom je najvažniji i praktično najkorisniji od različitih ciljeva makroekonomije. Razvijanje teorije potrebne za predvidljivo manipuliranje gospodarstvom može dovesti do značajnog ekonomskog zdravlja i snage, pa čak može biti i snažno oružje. Na primjer, makroekonomska politika može se koristiti za ozbiljno inhibiranje sposobnosti ciljane nacije da nabavi određene resurse i ostane u ekonomski zdravom stanju.