Bruto domaći proizvod (BDP) pokušaj je izračunavanja tržišne vrijednosti za proizvodnju dobara i usluga u gospodarstvu unutar određenog razdoblja, koji se obično zbraja godišnje. Mjerenje BDP-a ima za cilj da pokaže gospodarski učinak gospodarstva, općenito ekonomije jedne nacije. BDP se može mjeriti na tri načina, a to su proizvodni pristup, rashodni pristup i pristup prihodima. Najčešće se koristi proizvodni pristup, iako bi u teoriji sva tri pristupa trebala dati isti rezultat. Razumijevanje nacionalnog BDP-a može pomoći toj naciji da utvrdi kako podići svoj životni standard.
Proizvodni pristup, koji se smatra outputom, koristi se u mjerenju BDP-a zbrajanjem ukupne proizvodnje svih poduzeća kako bi se postigla ukupna. Tri koraka sastoje se od metode da se dođe do ovog ukupnog iznosa. Najprije će ekonomisti pokušati procijeniti bruto vrijednost domaće proizvodnje u svim gospodarskim sektorima. Zatim će izračunati troškove nastale u postizanju te proizvodnje, koji se nazivaju neposredna potrošnja. Na kraju, ekonomisti će od ukupne vrijednosti proizvodnje oduzeti vrijednost trenutne potrošnje kako bi dobili BDP.
S rashodovnim pristupom, ekonomisti mjere BDP dodavanjem četiri različite vrste rashoda. Potrošnja se izračunava zbrajanjem izdataka za robu i usluge, dok se ulaganja izračunavaju uključivanjem dugotrajne imovine i povećanja zaliha. Državne kupnje izračunavaju se zbrajanjem svih državnih rashoda umanjenih za socijalna davanja, poput socijalne skrbi ili nezaposlenosti. Izračunavanje neto izvoza vrši se nakon minusa za sav uvoz, jer se uvoz ne smatra odrazom domaće ekonomske proizvodnje. Općenito, rashodovni pristup uključuje svu potrošnju na robu i usluge u zemlji.
Mjerenje BDP-a korištenjem dohodovnog pristupa uključuje izračun nacionalnog dohotka. To se postiže dodavanjem četiri komponente. Prvi, prihod od rada uključuje plaće, nadnice i beneficije, poput zdravstvenog osiguranja, uz socijalnu sigurnost i nezaposlenost. Prihodi od najma uključuju najam imovine i autorske naknade za imovinu, dok prihodi od kamata uključuju kamate plaćene na novac posuđen korporacijama i poduzećima. Dobit se izračunava na temelju onoga što su poduzeća preostala nakon plaćanja svih naknada zaposlenicima, kamata na dug i najamnina, ali ne uzima u obzir računovodstvenu ili ekonomsku dobit za potrebe BDP-a.
Zemlje koje mjere BDP mogu koristiti brojku za utvrđivanje životnog standarda nacije i koristiti je kao mjeru ekonomskog zdravlja. Inflacija i porast stanovništva, međutim, mogu iskriviti mjerenje BDP-a u tom pogledu budući da povećanja ne odražavaju povećanu kupovnu moć. Umjesto toga, ekonomisti koriste izraz realni BDP kako bi identificirali BDP koji minusira inflaciju i povećanje stanovništva u konačnom ukupnom iznosu.