Mnoge igre su igre pobjeda/gubitak, što u osnovi znači da jedan igrač pobjeđuje dok drugi gubi. Budući da je jedna pobjeda jednaka jednom porazu, to se zove igre s nultom zbrojem. Pobjede savršeno balansiraju gubitke što rezultira nulom. Primjeri igara s nultim zbrojem uključuju igre poput dame ili šaha. Jedan pobjednik jednak je jednom poraženom, a rezultat je nula.
Međutim, ovo ne uzima u obzir sve situacije u kojima bi netko mogao imati koristi. Osoba koja uči igrati šah mogla bi imati koristi od gubitka, barem u budućim partijama, budući da bi igra koju izgubi mogla pružiti značajnu pouku o tome što ne treba činiti. Kada su dva igrača podjednako izjednačena, igra koja izaziva pobjedu ili poraz ne mora nužno biti od koristi niti jednom igraču.
Koncept igara s nultom sumom ekstrapoliran je na mnoge različite discipline i studije. U psihologiji na primjer, bračni par koji ima svađu može svesti sporove na igre s nultom zbrojem ako jedna osoba “pobijedi” u borbi, što implicira da druga osoba gubi. Psiholozi i terapeuti pokušavaju surađivati s ljudima kako bi umjesto toga riješili sporove na načine igre bez nulte sume. Na primjer, ako par pristane na kompromis, oboje dobivaju, umjesto da imaju jednog pobjednika i jednog gubitnika.
U ekonomiji je zanimljivo rješenje problema igara s nultom sumom predložio matematičar John Nash, za što je kasnije dobio Nobelovu nagradu. Standardna ekonomska teorija smatrala je da ekonomija najbolje funkcionira kada svaka osoba djeluje u svom vlastitom interesu. Nash je predložio da biste mogli eliminirati aspekt igre nulte sume iz ekonomije tako da svaka osoba djeluje ne samo iz vlastitog interesa, već i iz interesa za širu grupu. To bi proizvelo više pobjednika i manje gubitnika.
Značajna složenost stvari kao što su odnosi između zemalja, trgovinski sporazumi, pa čak i pregovori unutar zemlje često provocira ljude da razmišljaju o načinima igre bez nulte sume kako bi se došlo do rješenja. Na primjer, kada se predlaže trgovinski sporazum između dvije zemlje, cilj može biti da obje zemlje budu pobjednice sporazuma, umjesto stvaranja sporazuma u kojem jedna zemlja gubi značajnu prednost u odnosu na drugu. S druge strane, zemlja koja želi djelovati u vlastitom interesu može zanemariti načela koja su postavili Nash i drugi i pokušati izgraditi trgovinski sporazum s igrom nulte sume. Kada se to pokuša, to malo koristi svima i može rezultirati izostankom trgovinskog sporazuma ili neskladom između dviju zemalja jer jedna mora “izgubiti” od druge. Izgradnja ogorčenosti umjesto stvaranja dobrih odnosa ni na koji način ne stvara pozitivan ishod za zemlju koja djeluje samo u vlastitom interesu.