Planiranje korištenja zemljišta je izraz koji se daje javnoj politici koja usmjerava kako se koristi zemljište u zajednici. Cilj je uravnotežiti potrebe ljudi koji žive na tom području s potrebama okoliša. Ovaj se izraz često koristi naizmjenično s urbanim planiranjem.
U osnovi, planiranje korištenja zemljišta određuje koji će se dijelovi zajednice koristiti za stambena područja, a koji kao komercijalna područja. To se zove zoniranje. Također stavlja veliki naglasak na planiranje prijevoza.
Planiranje prijevoza uključuje nekoliko komponenti. Javni prijevoz važan je u područjima koja imaju gusto naseljenost jer bi, bez učinkovitog javnog prijevoza, automobilska gužva bila toliko velika da bi utjecala na kvalitetu života ljudi u tom području. Planiranje prijevoza također uključuje projektiranje cesta u zajednici, budući da pravilno dizajnirane ceste mogu ublažiti zastoje i stres povezan s putovanjem na posao.
Nakon što se riješe osnovna pitanja zoniranja i prijevoza, planiranje korištenja zemljišta može se proširiti na različite načine. Planer može dizajnirati fizički izgled zajednice i odrediti razmjere dopuštenog razvoja u različitim područjima. Planiranje također može uključivati estetiku zajednice i uključuje pitanja poput vrste građevinskog materijala koji se koristi i stila uređenja krajolika koji se postavlja.
Ekološki aspekt planiranja korištenja zemljišta također može uključivati različite komponente, ovisno o području. Može uključivati gdje najbolje locirati ceste, određivanje načina za smanjenje onečišćenja i površinskog otjecanja te studije za određivanje potencijala za poplave. Planiranje okoliša je visoko specijalizirano područje, a planeri okoliša često rade u suradnji s planerima korištenja zemljišta kako bi dizajnirali zajednice.
Planeri korištenja zemljišta dolaze iz različitih sredina. Iskustvo u geodeti, inženjeringu ili arhitekturi izvrsna su područja za početak. Rastuća zabrinutost oko utjecaja ljudi na okoliš dovela je do povećanja interesa za održivi razvoj, koji pokušava koncentrirati stanovništvo na manjim područjima kako bi se smanjile potrebe za prijevozom, kao i korištenje prirodnih resursa.
Povećani interes za regionalnu ili metro vladu doveo je do regionalnog planiranja. U regionalnom planiranju, planeri rade na povezivanju zajednica putem javnog prijevoza i zajedničkih objekata. To smanjuje potrebu za duplom uslugom, omogućujući svakoj zajednici da uštedi novac.