Dobrovoljno poštivanje pojam je koji se odnosi na očekivanje da će tvrtke prakticirati ono što je poznato kao društvena odgovornost poduzeća, bez potrebe za stvaranjem zakona propisa koji bi regulirali njihove izbore u određenim stvarima. Ideja koja stoji iza ove vrste usklađenosti je da su vlasnici poduzeća voljni i sposobni voditi svoje poslovanje na etički način i vjerojatno da će zaslužiti poštovanje javnosti. Kada postoji dobrovoljno poštivanje, prestaje postojati potreba za zakonskim donošenjem radnji poduzeća.
Tvrtka koja prakticira dobrovoljno poštivanje pravila gleda dalje od procesa generiranja profita i također razmatra utjecaj poslovanja na dobrobit okolne zajednice. Ideja je strukturirati operaciju tako da zapravo poboljšava kvalitetu zajednice, umjesto da stvara bilo kakve probleme ili probleme unutar područja. Na primjer, tvrtka koja prakticira dobrovoljno poštivanje pravila odlučila bi instalirati opremu koja bi kontrolirala emisije toksina u zrak, čak i ako ne postoje državni ili savezni zakoni koji to zahtijevaju od tvrtke. Akcija bi se odvijala kao sredstvo za stvaranje pozitivne javne slike i održavanje zajednice čistom i zdravom za sve koji žive u tom području.
Postoje određena različita mišljenja o tome koliko daleko će tvrtke ići da bi se uključile u dobrovoljno pridržavanje. Protivnici tog koncepta ponekad navode slučajeve u kojima se poduzeća upuštaju u aktivnosti koje poslovna zajednica u cjelini ne smatraju nezakonitim ili nužno neetičnima, ali ipak predstavljaju moralnu prijetnju zajednici. Ovakvo ponašanje, prema onima koji odbacuju ideju dobrovoljnog postupanja, dokazuje da je jedini način da se istinski zaštite interesi građana donošenje posebnih zakona koji ne ostavljaju nikakvu sumnju u to što tvrtke mogu, a što ne mogu učiniti kada je u pitanju utjecaj kvalitetu života u zajednici.
Pobornici ideje dobrovoljnog poštivanja također često navode slučajeve u kojima su se poduzeća bavila aktivnostima koje su bile u najboljem interesu lokalne zajednice, čak i kada nisu postojali zakoni ili propisi koji bi prisilili te aktivnosti. To, prema pristašama, pokazuje da će tvrtka, kada uzme u obzir dugoročne posljedice svoje prisutnosti u zajednici, poduzeti radnje koje su etičke i moralne, kao i zakonite. Iz tog razloga, pristaše potvrđuju da je stvaranje mnoštva zakona i propisa nametnutih od strane države za mikroupravljanje svakom radnjom poduzeća gubljenje vremena, kao i javnih resursa, te da nema nikakvu korisnu svrhu.