Obvezna dob za umirovljenje je pojam koji se koristi za opisivanje određenih dobnih granica u raznim djelatnostima iznad kojih zaposlenicima nije dopušten nastavak rada iz određenih razloga. Uobičajeno, kad zaposlenici dostignu tu dobnu granicu, imaju mogućnost odlaska u mirovinu nakon čega će dobiti određene beneficije u obliku mirovina i drugih paketa ako ispunjavaju uvjete. Razlozi za ovo nametanje obvezne dobi za odlazak u mirovinu osobama koje možda ne žele otići u mirovinu pripisuju se čimbenicima kao što su fizička i mentalna degradacija koja obično prati napredovanje u dobi, kao i potreba za otvaranjem slobodnih radnih mjesta za novu, mlađu radnu snagu.
Jedan od najzanimljivijih aspekata obvezne dobi za odlazak u mirovinu je činjenica da je ova praksa prevladavajuća u javnom sektoru i nekim dijelovima privatnog sektora. Obično ljudi koji ne rade ni za koga ili su privatni praktičari ne moraju ići u mirovinu u istoj dobi kao i oni koji rade u javnom sektoru. Primjer za to može se vidjeti u slučaju izvršnog dužnosnika tvrtke koji može biti podložan starosnoj dobi za umirovljenje prema politici tvrtke, za razliku od poduzetnika pojedinca koji bi mogao biti zadužen za svoju tvrtku sve dok on ili ona odluči otići u mirovinu ili umre. Još jedno zanimljivo razmatranje u ovom pitanju jest činjenica da se to u nekim krugovima smatra oblikom diskriminacije prema starijim osobama koje su i dalje aktivne i budne čak i kada navrše dob za obvezno umirovljenje.
Ovisno o zemlji i djelatnosti, obvezna dob za umirovljenje mogla bi se postaviti na 60 ili 65 godina, iako ljudi u toj dobi još uvijek imaju puno za ponuditi. Iako je to možda istina, neke industrije ili zanimanja zapravo zahtijevaju da oni koji su uključeni budu u vrhunskoj fizičkoj i mentalnoj kondiciji, nešto što se često poistovjećuje s određenom dobnom demografijom. Primjer za to može se vidjeti u slučaju djelatnih vojnih osoba gdje je obično široka primjena obvezne dobi za odlazak u mirovinu za osoblje zbog fizičkih i psihičkih zahtjeva profesije. Uobičajeni argument koji se iznosi u prilog uspostavljanju obvezne dobi za odlazak u mirovinu je da se u ljudskom tijelu kao prirodna posljedica starenja javlja neizbježna psihička i fizička deprecijacija.