Paket poticaja skup je projekata i propisa osmišljenih da pomognu u poticanju gospodarstva. Iako se izraz paket poticaja može koristiti općenito, najčešće se odnosi na opsežni ekonomski plan, odobren početkom 2009. godine, koji je trebao pomoći u jačanju gospodarstva SAD-a, osiguravajući radna mjesta, pomažući ljudima da zadrže svoje domove i omogućavajući nezaposlenim osobama pristup zdravstvu njege i produžene naknade za nezaposlene. Dio ovog paketa uključuje izravnu potrošnju za otvaranje radnih mjesta i kupnju zdravstvenih usluga, a dio uključuje porezne olakšice. Novac koji se koristi za to naziva se “novac poticaja”. Čekovi za porezne popuste koje su mnogi Amerikanci dobili 2008. plaćeni su novcem poticaja.
Razlog za stvaranje poticajnog paketa, nazvanog American Recovery and Reinvestment Act iz 2009. godine, bio je ozbiljan pad u američkom gospodarstvu. Banke su posuđivale novac na nekretninu uz malo ili nimalo predujma, a kada si ljudi nisu mogli priuštiti sve uplate, kuće su zaplijenjene i vraćene bankama. Vrijednost kuća također je pala kao rezultat toga što su mnoge od njih držale banke, a banke su na kraju držale kuće koje nisu vrijedile onoliko koliko im se duguje. To je ozbiljno utjecalo na novčani tok banaka i smanjilo dostupnost kreditnog novca, što je uzrokovalo daljnje probleme u gospodarstvu.
Vlada je uskočila kako bi spriječila da situacija postane tako loša kao Velika depresija, koja je trajala više od desetljeća. Davanjem poticajnog novca pojedincima, vlada je pomogla ljudima da nastave živjeti u svojim domovima dok traže posao. Poticajni novac koji je davan poduzećima bio je namijenjen da im pomogne da ulože novac u kapitalna sredstva kao što je izgradnja novih domova i ureda. Očekivalo se da će to rezultirati novom izgradnjom, što zauzvrat osigurava radna mjesta i na kraju ublažava potrebu za isplatama za nezaposlene, zdravstvenom skrbi kojom upravlja država i drugim izravnim beneficijama.
U teoriji, radna mjesta stvorena programima plaćenim novcem za poticaje bi u konačnici trebala pomoći Amerikancima da zarade dovoljno novca za život i da im preostane nešto raspoloživog prihoda. Kada ljudi nisu zabrinuti oko očuvanja svojih domova i načina na koji će prehraniti svoje obitelji, skloniji su trošiti novac na dodatke, kao što su televizori, automobili, sustavi za igre i godišnji odmor. Ova dodatna potrošnja zauzvrat može dovesti do više radnih mjesta, što opet povećava koliko novca ljudi imaju na raspolaganju za trošenje. Izlažući u paketu poticaja kako se novac za poticaje mora trošiti, vlada je pokušala zaustaviti, a zatim preokrenuti trend smanjenja izgubljenih poslova i oduzetih domova, s ciljem povratka u cvjetajuće gospodarstvo.