Što je tržišna ekonomija?

U nekim zemljama svijeta, gospodarstva su centralno planirana. To znači da vlada zemlje svojim tvrtkama i građanima koji proizvode robu i pružaju usluge govori koje vrste stvari da pružaju i koliko da ih naplaćuju. Druge zemlje koriste ono što se naziva tržišnom ekonomijom. To znači da odluke o tome koju robu proizvoditi, koje usluge pružiti i koliko ih naplatiti određuju ponuda i potražnja na tržištu.

Tržište se, u ekonomskom smislu, odnosi na interakcije između proizvođača određenog proizvoda – bilo da se radi o robi ili usluzi – i potrošačima koji žele kupiti ono što se nudi. Te interakcije imaju oblik onoga što ekonomisti nazivaju ponudom i potražnjom. Drugim riječima, proizvođači imaju određenu ponudu dobra ili usluge, a potrošači imaju specifičnu razinu potražnje ili potrebe za njom. Ponuda i potražnja na tržištu određuju vrste stvari koje proizvođači pružaju i cijene koje će naplaćivati ​​potrošačima.

Proizvođači ili proizvođači općenito su vođeni željom za zaradom, prodajom svojih proizvoda ili usluga potrošačima po cijeni koja je veća od njihove cijene. Takvi vlasnici poduzeća žele naplatiti što više novca kako bi mogli zaraditi što više novca, ali potrošači, naravno, žele platiti što manje. Općenito, što više proizvođač naplaćuje svoju robu ili uslugu, manje ljudi ih želi kupiti. Obrnuto, proizvođači koji rjeđe naplaćuju imaju veću potražnju. Ova dvosmjerna interakcija između želje proizvođača da proda po najvišoj cijeni i želje potrošača da kupi po najnižoj cijeni čini osnovu za određivanje cijena proizvoda u tržišnoj ekonomiji. U ovom gospodarskom sustavu svaka roba ima cijenu u točki koja privlači najviše kupaca, tako da ukupna kupnja daje proizvođaču najveću maržu profita.

Ova ponuda i potražnja određuju koje vrste proizvoda tvrtke nude u tržišnoj ekonomiji na isti način na koji ovakav sustav kontrolira cijene. Ako postoji mala ili nikakva potražnja za robom ili uslugom, po cijeni koja je potrebna da bi prodavač ostvario profit nakon uračunavanja troškova proizvodnje, tada proizvođač nema poticaja da tu stavku stavi na tržište. Kao rezultat toga, ponuda i potražnja diktiraju koje su vrste dobara i usluga uspješne u tržišnoj ekonomiji.