Poslodavci, bez obzira kojom vrstom poslovanja upravljaju, znaju da je produktivnost radnika ključ uspjeha organizacije. Radnici koji ne koriste svoje vrijeme i resurse učinkovito koštaju tvrtku. Nažalost, mjerenje produktivnosti može se pokazati prilično teškim – osobito u industrijama u kojima se rad prvenstveno temelji na znanju.
Tradicionalno, produktivnost radnika izračunava se dijeljenjem prihoda tvrtke s brojem zaposlenih. Međutim, ovo mjerenje ne uzima u obzir različite razine vještina i radnih obveza radnika unutar poduzeća. Jednostavno nije logično očekivati da novi pripravnik u vašoj tvrtki ima istu razinu produktivnosti radnika kao zaposlenik srednje razine s 10 godina iskustva. Loša je ideja i brojanje naplativih sati na način sličan onome što je standardno u odvjetničkim uredima. Kao što većina radnika može potvrditi, produktivnost počinje opadati kada ljudi rade dugo bez vremena za potreban odmor i opuštanje. Cilj procjene produktivnosti trebao bi biti potaknuti ljude da učinkovitije koriste svoje vrijeme i resurse umjesto da jednostavno ulažu duže sate na svoj posao.
Većina stručnjaka sada vjeruje da procjena produktivnosti radnika zahtijeva pažljivu ravnotežu između objektivnih i subjektivnih mjerenja. Objektivne podatke o izvedbi relativno je lako pronaći. Na primjer, broj obavljenih prodajnih poziva, napisanih izvješća, prodanih proizvoda ili posjećenih konferencija može dati input o tome kako zaposlenik koristi svoje vrijeme. Međutim, da biste pronašli subjektivne podatke o učinku, morat ćete zamoliti zaposlenike unutar određenog organizacijskog odjela da pomognu u stvaranju sustava za mjerenje produktivnosti radnika. Budući da menadžeri općenito nisu uključeni u svakodnevno poslovanje poduzeća, radnici mogu pružiti vrijedan uvid u to koji su zadaci potrebni redovito.
U situacijama u kojima radnici moraju raditi kao dio tima, mjerenje produktivnosti predstavlja dodatni izazov. Sukob tipova osobnosti unutar tima može ograničiti produktivnost radnika. Postoje i situacije u kojima se jedan član tima možda ne ističe jer je zauzet time da drugi izgledaju dobro. Stoga je najbolje procijeniti produktivnost na individualnoj i timskoj osnovi za sve zaposlenike.
Iako se može činiti dobrom idejom uključiti praćenje e-pošte i korištenja računala kao mjerenje produktivnosti radnika, ova strategija može se nehotice izjaloviti. Uočena invazija na privatnost može pridonijeti nižem moralu među zaposlenicima, čime se smanjuje učinkovitost.