Zaklopni živac je žila perifernog živčanog sustava koja prodire u medijalni odjeljak natkoljenice, također poznat kao unutarnja strana bedra. Potječe iz lumbalnog pleksusa, mreže živaca koji izlaze iz lumbalne kralježnice u donjem dijelu leđa, proteže se kroz prednji dio kuka i doseže gornju unutarnju stranu bedra, gdje razmjenjuje senzorne informacije između središnjeg živčanog sustava i kože koja se ovdje nalazi. Opturatorni živac također prenosi motoričke impulse između mozga i mišića koji se ovdje nalaze, poznatih kao aduktori, koji omogućuju kontrakciju ovih mišića.
Slično kao što električni kabel šalje električni impuls od izvora napajanja do uređaja na koji se povezuje, zaklopni živac prenosi električne signale između mozga i bedra. Međutim, ovaj živac može prenositi signale u dva smjera. To čini putem lanaca živčanih stanica poznatih kao neuroni koji mogu slati signale u jednom smjeru ovisno o vrsti neurona. Lanci aferentnih neurona dostavljaju senzorne informacije poput temperature od tijela do leđne moždine i do mozga, koji zatim tumači te informacije i određuje odgovor. Slični lanci eferentnih neurona prenose motoričke signale iz mozga natrag u mišiće, govoreći im da proizvedu pokret.
Opturatorni živac, dakle, prima senzorne informacije od receptora na koži unutarnje strane bedra, kao što je je li voda koja dolazi u dodir s kožom vruća ili hladna, ili koliko je bolna ozljeda tog područja. On tu informaciju prenosi u obliku električnog impulsa koji ulazi u kralježnicu preko živaca koji izlaze iz drugog, trećeg i četvrtog lumbalnog kralješka. Jednom u leđnoj moždini, koja je zajedno s mozgom dio središnjeg živčanog sustava, aferentni neuroni isporučuju ovaj signal prema gore dok ne dođe do mozga i usmjeri se u područje mozga koje je odgovorno za koordinaciju tog specifičnog odgovor—tj. na bol ili temperaturu.
Isto tako, eferentni neuroni prenose signale iz mozga u mišiće unutarnje strane bedra koji su inervirani živcem opturatorom: adductor magnus, adductor longus, adductor brevis, obturator externus, pectineus i gracilis. Oni se nazivaju motornim signalima jer su to električni impulsi koji su odgovorni za stvaranje pokreta, pri čemu se živčana vlakna spajaju u mišićno tkivo. Treba napomenuti da mozak ne šalje te impulse mišićima unutarnje strane bedra kao odgovor na senzorne informacije primljene iz unutarnjeg područja bedra, budući da se aferentni i eferentni signali javljaju neovisno jedan o drugom. Umjesto toga, motorički signali su često dobrovoljni, kao kod odlučivanja za korak naprijed. Kako mišići unutarnje strane natkoljenice proizvode pokret adukcije ili spajanja nogu, mozak ih može pozvati da se kontrahiraju tijekom pokreta poput skakača, šaljući potreban signal mišićima duž opturatornog živca.