Također poznata kao kapitalna dobra, investicijska dobra su fizička dobra koja tvrtka koristi za proizvodnju proizvoda koji se zatim prodaju drugim tvrtkama ili izravno potrošačima. Najosnovniji primjeri ovih vrsta robe uključuju fizički objekt koji se koristi u procesu proizvodnje, strojeve koji se koriste u cijelom pogonu i opremu koja se izravno koristi u proizvodnji robe. Identificiranje određene imovine kao ulaganja ili kapitalnih dobara važno je s računovodstvenog stajališta, kako u smislu točne procjene operativnih troškova, tako i u izvješćivanju i doznaci poreza na tu imovinu.
Investicijska dobra imaju izravan utjecaj na sposobnost poduzeća da proizvodi robu koja se zauzvrat može prodati kupcima i generirati prihod za tvrtku. Kao što naziv implicira, tvrtka ulaže u pogon ili poslovnu zgradu u kojoj se nalazi pogon, kao i svu opremu i strojeve koji pomažu u proizvodnom procesu. Dokle god se učinkovito upravlja proizvodnjom te robe i održava se razina prodaje u razumnom rasponu, postoji velika šansa da će novac uložen u kapitalna dobra biti opravdan. Kada je to slučaj, tvrtka je u mogućnosti generirati dovoljno prihoda da pokrije operativne troškove i još uvijek generira neku vrstu dobiti.
Točnim obračunom troškova investicijskih dobara, poduzeću je lakše odrediti je li proizvodnja dovoljna za stvaranje gotovih proizvoda koji se mogu prodati potrošačima. Osim ako taj učinak ne daje dovoljno proizvoda da barem pokrije troškove povezane s investicijskim dobrima, posao ima male ili nikakve šanse za uspjeh. Iz tog razloga tvrtke kontinuirano prate sve troškove vezane uz proizvodni proces i osiguravaju održavanje odgovarajuće ravnoteže između troškova i povrata.
Identifikacija investicijskih dobara unutar poslovne strukture također je važna iz porezne perspektive. U mnogim zemljama diljem svijeta porezi se procjenjuju na tu imovinu pomoću poreznog rasporeda koji se razlikuje od rasporeda koji se koriste za drugu imovinu u vlasništvu tvrtke. Ovisno o važećim poreznim zakonima, tvrtka može zahtijevati određene odbitke ili amortizaciju postrojenja, opreme ili strojeva koji se koriste u proizvodnom procesu. Zbog toga je još važnije razumjeti što će točno porezna agencija smatrati investicijskim dobrima i urediti računovodstvenu strukturu u skladu s tim standardima. To olakšava traženje dopuštenih odbitaka koji pomažu minimiziranju poreznog opterećenja i zadržavanju veće zarade pod kontrolom poslovanja.