Velika depresija bila je najgora ekonomska kriza u povijesti Sjedinjenih Država i dovela je do jedne od najgorih ekonomskih država u modernoj povijesti svijeta. Ne postoji dogovoreni popis uzroka Velike depresije, dijelom zato što je jednostavno bilo toliko različitih uzroka. Također je postojala, i ostaje, želja mnogih skupina da okrive druge skupine, a toliko se mogućih uzroka snažno osporava. No, čak i uz to, moguće je pronaći niz glavnih razloga oko kojih se barem većina ljudi može složiti.
Tijekom 1920-ih, Sjedinjene Države su enormno napredovale. Stvoreno je ogromno bogatstvo, ali je to bogatstvo bilo krajnje neravnomjerno raspoređeno u cijelom društvu, kako u smislu klasnog nejednakosti, tako i između različitih sektora, kao što su poljoprivredni radnici i industrijski radnici. Iako mnogi ljudi to mrze priznati, vrlo je vjerojatno da je jedan od glavnih uzroka Velike depresije upravo taj nesrazmjer u bogatstvu. Do 1929. otprilike 0.1% najbogatijih Amerikanaca držalo je gotovo 35% sve ušteđevine u Sjedinjenim Državama, a više od 80% Amerikanaca nije imalo apsolutno nikakvu ušteđevinu.
Pravne strukture uspostavljene u to vrijeme pomogle su održavanju ove neravnoteže. Porezi su drastično smanjeni, a najbogatiji milijunaši vidjeli su da je porezno opterećenje smanjeno na trećinu onoga što je bilo početkom 1920-ih. U isto vrijeme, doneseni zakoni koji su trebali zaštititi niže klase Sjedinjenih Država bili su srušeni, poput presude Vrhovnog suda iz 1923. da je zakon o minimalnoj plaći zapravo neustavan.
U isto vrijeme, burza se penjala sve više i više, a sve više i više stvorenog bogatstva bilo je vezano za to tržište. Kada je 1929. godine došlo do kraha burze, to je postavilo pozornicu za golem ekonomski kolaps i nesumnjivo je bio jedan od primarnih uzroka depresije. Između listopadskog kraha i kraja godine, burza je izgubila više od 40 milijardi američkih dolara (USD), najavljujući početak Velike depresije.
Kako je pala burza, rasla je i vjera ljudi u gospodarstvo. Jedan od velikih uzroka Velike depresije bio je nedostatak povjerenja u sustav, zbog čega su ljudi jednostavno prestali kupovati stvari. Kako su ljudi prestali kupovati, tvrtke su prestale imati potrebu stvarati stvari, što ih je dovelo do smanjenja, što je značilo da je nezaposlenost naglo porasla. Ova velika nezaposlenost bila je još jedan od uzroka, a na svom vrhuncu više od jednog od četiri Amerikanca nije imalo posao.
Početkom 1930-ih banke u Sjedinjenim Državama nisu bile osigurane, što znači da su uglavnom bile prepuštene same sebi u slučaju propasti. Tijekom 1930-ih više od 9,000 pojedinačnih banaka propalo je, a kada su propadale, sa sobom su ponijele i ljudsku štednju. Bez uspostavljenog federalnog sustava osiguranja za zaštitu te imovine, veliki broj ljudi izgubio je sve što su imali. Propasti banaka također su ostavile preživjele banke u strahu od budućnosti, pa je postajala sve rjeđa da će posuđivati novac. Nova poduzeća i pojedinci nisu uspjeli pronaći sredstva.
Kao odgovor na ove brojne uzroke Velike depresije, vlada je donijela brutalne zakone kako bi pokušala zaštititi američke tvrtke na međunarodnom tržištu. Porezi na uvoz su preskočili, a strane zemlje kao rezultat toga prestale su poslovati sa Sjedinjenim Državama, te su u mnogim slučajevima aktivno uzvratile na američku politiku vlastitom protekcionističkom politikom.
Postojali su i drugi uzroci, od brojnih neuspjelih politika koje je vlada pokrenula kako bi pokušala spriječiti krizu, do prirodnih katastrofa poput suše u Mississippiju 1930. Zajedno, svi su se ti mali razlozi zbrajali, a Sjedinjene Države su sve više klizile u ekonomska tragedija, koja je na kraju povukla za sobom većinu svijeta.